Papa je pozvao na borbu „protiv svih vrsta zloporaba“, razboritošću, oštrijim pravosudnim postupcima i snažnom voljom da se „čini pravdu“ žrtvama, izvijestila je IKA.

Papa Franjo je ponudio vrlo precizne smjernice članovima Kongregacije za nauk vjere, Dikasterija zaduženog za delicta graviora (teška zlodjela), uključujući dramatičnu pojavu zlostavljanja od strane klera.

Crkva se, uz Božju pomoć, čvrsto zalaže za pravdu prema žrtvama zlostavljanja od strane svojih članova, s posebnom pažnjom i strogošću primjenjujući predviđeno kanonsko zakonodavstvo. Papa je pritom podsjetio na nedavno osuvremenjivanje normi o zlodjelima pridržanim Kongregaciji za nauk vjere, rekavši da je to plod želje da se sudski postupak učini učinkovitijim. Međutim, to samo po sebi „ne može biti dovoljno da se taj fenomen zaustavi… ali predstavlja nužan korak da se čini pravdu, suzbije sablazan, popravi počinitelj“.

Govoreći u nastavku o raskidu ženidbene veze in favorem fidei, Papa je istaknuo: „Kada, na temelju petrovske vlasti, Crkva dopušta raskid nesakramentalne ženidbene veze, ne radi se samo o kanonskom prekidu braka, koji je u svakom slučaju stvarno već propao, nego, u stvarnosti, tim eminentnim pastoralnim činom uvijek namjerava poticati katoličku vjeru – in favorem fidei! – u novu zajednicu i obitelj, koje će novi brak biti jezgra“.

Ne može se ići sinodalnim putem bez razlučivanja. To je razlučivanje ono što će sinodu učiniti istinskom sinodom, u kojoj najvažniju ulogu, recimo to tako, ima Duh Sveti

Papa je u obraćanju sudionicima plenarnog zasjedanja Kongregacije za nauke vjere koje je primio u Apostolskoj palači, progovorio i o sinodalnom procesu Sinode o sinodalnosti koji je u tijeku. Potrebno je na tom sinodalnom putu, rekao je, neprestano razlučivati mišljenja, stajališta, razmišljanja. Ne može se ići sinodalnim putem bez razlučivanja. To je razlučivanje ono što će sinodu učiniti istinskom sinodom, u kojoj najvažniju ulogu, recimo to tako, ima Duh Sveti, a ne parlamentom ili ispitivanjem mišljenja koje mogu provesti mediji. Zato naglašavam: važno je razlučivanje u sinodalnom procesu, dodao je Papa.

U našem dobu, rekao je u nastavku svoga govora Papa, obilježenom tolikim društvenim, političkim, pa i zdravstvenim napetostima, raste iskušenje da se drugoga smatra strancem ili neprijateljem, uskraćujući mu stvarno dostojanstvo.

Dostojanstvo svakog čovjeka ima svoj intrinZični značaj i vrijedi od trenutka njegova začeća do njegove prirodne smrti

Stoga je posebno u ovom vremenu potrebno podsjetiti, „vjerno slijedeći dvije tisuće godina staro crkveno učenje“, da „dostojanstvo svakog čovjeka ima svoj intrinzični značaj i vrijedi od trenutka njegova začeća do njegove prirodne smrti“, istaknuo je Papa. Upravo potvrđivanje takvog dostojanstva „neophodan je preduvjet za zaštitu osobne i društvene egzistencije“, kao i „nezaobilazan uvjet za ostvarenje bratstva i socijalnog prijateljstva među svim narodima zemlje“.

Cilj je „oživjeti svjetsku težnju za bratstvom među svima“: ako je „bratstvo cilj koji je Stvoritelj osmislio za čovječanstvo na njegovu putu, glavni put ostaje prepoznavanje dostojanstva svake ljudske osobe“, istaknu je papa Franjo. „Čovjek je, naime, remek-djelo stvaranja: Bog ga želi i voli kao suradnika u svojim vječnim planovima i za njegovo spasenje Isus je položio svoj život smrću na križu, za svakog čovjeka, za svakoga od nas“.

Vjera mora biti srce života i djelovanja svakog krštenika, ali ne neka općenita ili nejasna vjera, kao da je razvodnjeno vino koje gubi svoju vrijednost

U istom duhu, Papa je progovorio o temi „vjere“, bez koje bi se – kako je rekao – „prisutnost vjernika u svijetu svela na ulogu humanitarne agencije“. “Vjera mora biti srce života i djelovanja svakog krštenika”, naglasio je. “Ali ne neka općenita ili nejasna vjera, kao da je razvodnjeno vino koje gubi svoju vrijednost”: “Nemojmo se zadovoljiti mlakom i vjerom po navici, teorijskom vjerom”, poziva Papa. Potrebna nam je „istinska i iskrena“ vjera, vjera koja „ražaruje“ srca današnjih ljudi. Vjera koja „dovodi u krizu“.

Nikada ne smijemo zaboraviti da je vjera koja nas ne dovodi u krizu vjera u krizi; vjera koja nam ne daje rasti je vjera koja mora rasti; vjera koja u nama ne budi pitanja je vjera oko koje moramo same sebe preispitati; vjera koja nas ne oživljava je vjera koju se mora oživjeti; vjera koja u nema ne budi nemir je vjera koju valja prodrmati, rekao je Papa u svome govoru.