To nije ceremonija u Vatikanu ili sastanak s čelnicima Crkve. To je šetnja Massachusetts Avenue u Cambridgeu, Massachusetts u gomili sastavljenoj većinom od mladih katoličkih studenata, piše Phil Lawler s portala Catholic Culture.

To se dogodilo prije pet godina. “Crna misa” koja se trebala održati u kampusu Sveučilišta Harvard otkazana je samo nekoliko sati prije zakazanog događaja. Ali katolička crkva u blizini Harvard Squarea bila je krcata za euharistijsko klanjanje pred Presvetim. Bili smo tamo, moja supruga i kćerka, kao sudionici. Kasnije sam pisao o iskustvu:

Usprkos svemu, sinoć je izvojevana velika pobjeda katoličke vjere u Bostonskoj nadbiskupiji. Umjesto obešćašćenja euharistije, najvažniji javni događaj u Cambridgeu bila je euharistijska procesija koja se protezala na nekoliko blokova. Na Harvardu, crkva sv. Pavla bila je prepuna, sa mnogo ljudi koji su stajali pred vratima, na sat vremena klanjanja koji je završio Blagoslovom Presvetog Sakramenta.

Crna misa koja je bila zakazana za kampus Harvarda nije se tamo održala. Iako je predsjednik Harvarda Drew Faust odbio intervenirati, učenici dopunske škole koji su sponzorirali događaj (i koji se, što je zanimljivo, nikada nisu identificirali) povukli su se u 11. sati. Nakon što su izdali niz proturječnih poruka, članovi Sotonskog hrama koji su planirali bijes objavili su da se crna misa konačno održala kasnije u ponedjeljak navečer, u sobi na katu neuglednog kineskog restorana.

Je li se crna misa doista dogodila? Kao dokaz za to nemamo ništa osim riječi ljudi koji govore da služe Ocu laži. Barmen u Hong Kongu priznaje da su neki članovi Sotonskog hrama tamo pili. Ako je doista sotonski ritual proveden, učinjen je krišom, u mraku – odbačen, a ne dobrodošao, čak i na sveučilištu koje se općenito ruga vjeri.

Na putu kući nakon euharistijskog klanjanja u crkvi sv. Pavla, prijatelj je naletio na neke od sljedbenika sotonskog hrama na Harvard Squareu. Izvijestio je sljedeće:

Djelovali su ljutito, stvarno su prigrlili ružno, a neki od njih čak su bili maskirani ili skrivali lica iza ogrtača. Mislio sam da se čovjek ne skriva ako se osjeća dobro u onome što radi. Unutar crkve sv. Pavla nije bilo osjećaja ljutnje: samo duboka, tiha, čvrsta vjera. Nemoguće je uhvatiti raspoloženje skupštine, ali fotografije na nadbiskupijskoj Facebook stranici daju neke naznake. Fotograf Boston Globea snimio je prepunu crkvu i nekoliko pokretnih snimaka procesije. Mladi ljudi koji kleče na kamenim stubama, pobožna tišina u crkvi, bučna rezonancija Tantum Ergo sve je zračilo snagom i radošću katoličke vjere.

Dok je procesija polako krenula niz Massachusetts Avenue, neki su prolaznici pali na koljena pred našim euharistijskim Gospodinom; drugi su se pridružili hvalospjevima. Ne bih mogao izbrojati ljude koji su se nagurali u kapelu MIT-a da započnu procesiju, ali znam da su se mnogi drugi pridružili na ruti. Kada je posljednji put da je grad Cambridge, bastion sekularnog liberalizma, vidio tako snažan prikaz katoličke vjere?

Sinoć se u Cambridgeu dogodilo nešto posebno i pouzdano predviđam da ćemo rezultate vidjeti godinama koje dolaze. Milost je stvarna, a milost djeluje na nepredvidive načine. Koliko je nekatoličkih studenata Harvarda otišlo u St. Paul da pokažu poštovanje prema svojim prijateljima katolicima i tamo vidjeli nešto što će potaknuti zanimanje za vjeru i privući ih u Crkvu? Koliko je mladića, obnavljajući svoju pobožnost euharistiji, osjetilo prve pobude poziva na svećeništvo? Nismo samo dobili bitku u duhovnoj borbi; krenuli smo u ofenzivu.

A sve se to dogodilo zato što je nekoliko zabludjelih studenata zakazalo bogohulno izrugivanje, a katolička je zajednica odgovorila prikladno: ne nemoćnim napadom bijesa, već samouvjerenim iskazom vjere. Sotona je precijenio svoj utjecaj i ponovno se opekao.