Govoreći o radu s ljudima Anita Dučkić Sertić kazala je da joj nije teško raditi s ljudima, ako je to naš poziv i poslanje. “Svjesna sam od svoje najranije mladosti da je to bio poziv i poslanje od Gospodina da radim s ljudima. Sa šesnaest godina volontirala sam s braniteljima i to mi je bila mogućnost da sijem Božju riječ, da ih tješim, da plačem zajedno s njima, a potom sam sredinom devedesetih volontirala s ovisnicima. Nije teško raditi s ljudima ako volimo ljude, ukoliko želimo čuti njihovu priču, ući u njihove cipele i razumjeti njihove osjećaje. To je za nas ponekad izrazito i teško jer svi mi idemo kući i nosimo tuđe probleme, a s druge strane je teško gledati kako čovjek pati, propada, a bespomoćni smo jer ta osoba u datom momentu ne želi daljnu pomoć. I to je ono što je za mene najporažavajuće i najboljnije”, rekla je.

Naša gošća završila je nekoliko fakulteta iz razloga kako sama kaže jer nije bila zadovoljna s onim što je do tad postigla. “Ljudsko biće je kompleksno i ne možemo ga prožeti onda sam pokušala s nekoliko različitih aspekata doći do biti čovjeka. Postoji ta glad i žeđ za učenjem i mislim da ne znam dovoljno. Meni nije problem reći da ne znam dovoljno i da se u svakom trenutku možemo sve više i više usavršavati”, naglasila je Dučkić Sertić.

Anita Dučkić Sertić i Branimir Gubić

Dr. sc. Anita Dučkić Sertić trenutno je zaposlena u Obiteljskom savjetovalištu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije na radnom mjestu duhovnog asistenta- savjetnika terapeuta. Kazala je da njezin sav rad počiva na duhovnosti posebno kod onih koji to traže. “Kroz razgovor vidim postoje li negdje elementi duhovnosti ili je ona negdje zatomljena i prigušena da to iščupam van. Duhovnost je nerijetko značajni resurs u rješavanju poteškoća s kojima se susrećemo. A s druge strane kako sam i kateheta to je meni savršeno područje gdje ja mogu evangelizirati ljude koji mi dolaze, da im ponudim Radosnu vijest”, istaknula je.

Duhovnost je nerijetko značajni resurs u rješavanju poteškoća s kojima se susrećemo.

Istaknula je da je osobni susret najbitniji te da ne može reći da se nešto bitno promijenilo u radu u poslijednje dvije godine s obzirom na pandemiju i potres. “No, ljudi su jako umorni. Izrazito su umorni i opterećeni i nekakva egzistencijalna sigurnost je prisutna. I tu je da je duhovnost taj resurs koji nam iznutra daje sangu. A to svjedočanstvo iznutra da me Bog ljubi i da ima plan za moj život, ako mu se predam te da će pronaći put tamo gdje vrata ne postoje. I to je ono povjerenje u Gospodina i to stvarno vidim u svom svakodnevnom radu s klijentima gdje se Bog pokazuje životnim i gdje se njihovi životi mijenjaju” rekla je naša gošća.

Na pitanje jesu li u ovoj situaciji s pandemijom obitelji očvrsnule ili su se raspala odgovorila je da uvijek polazi od pozitivnih primjera i da ih zasigurno ima puno, ali isto tako i da je donijela mnogo toga što nije dobro. “Više je ovisnosti, ne samo kod djece, nego i kod odraslih. Ovisnosti o drogama, o kocki, o alkoholu i to nije dobro. Nažalost, premala je umreženost hrvatskih institucija da možemo pravodobno ragirati, ali nažalost fali nam podrška izvana”, naglasila je.

Anita Dučkić Sertić pišete i za portal Hrvatskoga društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja, a ujedno je i članica upravnog odbora istoimenog društva. Govoreći o cilju ovoga društva rekla je: “Ponosna sam na to društvo i da smo se napokon skupili crkvena, obiteljska i bračna savjetovališta da zajedničkim snagama možemo djelovati izvana prema društvu i da smo specifični i prepoznati u tom radu i ponuditi tu duhovnu dimenziju kao crkvena savjetovališta. A s druge strane i mi smo međusobno povezani i zajednički dijelimo svoja iskustva, svoje poteškoće s kojima se suočavamo u svakodnevnom radu s našim klijenitima i općenito”.

Kakve misli prolaze kroz moj um takvi se i osjećaji rađaju i to onda utječe na moje fizičko zdravlje jer čovjek je duh, duša i tijelo.

Govoreći o mentalnom zdravlju kazala je da bez mentalnog zdravlja mi ne bismo mogli biti funkcionalni. “Mentalno zdravlje je izrazito važno jer to onda utječe na naše emocionalno zdravlje. Kakve misli prolaze kroz moj um takvi se i osjećaji rađaju i to onda utječe na moje fizičko zdravlje jer čovjek je duh, duša i tijelo. I zato je važno da vodim skrb i brigu oko mentalne higijene”, rekla je.

Moja vizija je razviti duhovnu praksu u Hrvatskoj i na znanstvenoj i profesionalnoj razini.

“Moja vizija je razviti duhovnu praksu u Hrvatskoj i na znanstvenoj i profesionalnoj razini. Zapravo sam jedan od pionira koji je uveo kršćansku duhovnost u znanost. Svima poručujem neka se vrate svome Izvoru koji je u njima. Gospodin nije negdje vani, prije svega, ako smo ga prilili u svoje srce i ako smo ga učnili svojim Gospodinom i Spasiteljem. Ako vjerujemo da to on jest i znajući da on to jest bez obzira što nam se događa on nam daje novu prespektivu, daje nam novi pogled na život. Koliko god da je bolno. Ja mogu razumijeti ljudsku patnju i bol, ali Bog je pobijedio svijet. I to mene nosi. Postoji život nakon ovog života i to je najvažnije i to nas treba nositi”, zaključila je.