Njegova veličanstvena, neizmjerna ljubav prema nama je ta koja ga je potaknula da se utjelovi, da nam živi život bezrezervnog sebedarja i da se preda užasnoj patnji svoje muke i smrti, a sve radi nas, piše sestra Mary Ann Fatula s portala Catholic Exchange.

Sveti Bonaventura opisuje intimni odgovor koji Duh Sveti nadahnjuje u nama kada odvojimo vrijeme da jednostavno pogledamo Gospodina Isusa na križu. Dok uistinu s ljubavlju gledamo Gospodina na križu, Njegovo strašno i slavno “prijestolje milosrđa”, Duh Sveti ispunjava naša srca “čudom i radošću”, ljubavlju i zahvalnošću, “hvalom i slavljem”. A kad razmišljamo o svetim ranama Gospodnjim, Duh Sveti je taj koji nam omogućuje da okusimo nebesko blaženstvo koje je sam Gospodin obećao razbojniku na križu pored njega: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Luka 23,43). I mi bivamo poneseni u raj kada odvojimo vrijeme samo da pogledamo raspetoga Gospodina. Dok to činimo, Duh Sveti nam daje slatku i “mističnu mudrost” koja rasplamsava naše najdublje duše ljubavlju prema Gospodinu Isusu.

Snaga dragocjenog Isusova imena “otjeruje gorčinu i omekšava srca”

Sveti Duh ljubavi također nam omogućuje da dublje „vidimo“ ljepotu, snagu i značenje Gospodinova slavnog uskrsnuća, Uzašašća i izljeva Duha Svetoga na Pedesetnicu, a sve poradi nas. Shvaćamo tko smo uistinu zbog ovih zapanjujućih događaja: cijenjena braća i sestre Gospodina Isusa, ljubljeni sinovi i kćeri njegova Oca. Dok vidimo koliko smo duboko cijenjeni, Duh Sveti nadahnjuje u nama molitvu Gospodinu Isusu koja je intimna i puna ljubavi: “Presveto Srce Isusovo, uzdam se u tebe.” “Gospodine moj Isuse, smiluj se meni grešniku.” “Dragi Gospodine, sakri me u svojim dragocjenim ranama.” “Slatki Isuse, okupaj me u svojoj krvi.” “Gospodine moj Isuse, predajem Ti sebe i sve svoje nevolje.” “Slatki Isuse, volim te.”

Dok Duh Sveti produbljuje našu ljubav prema Gospodinu Isusu, On nas također ispunjava sve većom ljubavlju i cijenjenjem za neprocjenjivi dar mise…

Možemo biti privučeni pjevati ili izgovoriti naglas ili u našim srcima dragocjene himne, molitve i litanije koje nam daju nježne riječi koje možemo koristiti kao svoje u molitvi Gospodinu Isusu. Sveti Bernard iz Clairvauxa opisuje posebno lijep način na koji nas Duh Sveti nadahnjuje da se približimo Gospodinu: jednostavno izgovarajući s ljubavlju presveto ime Isusovo. Što može biti jednako “snazi ​​njegova imena” “da osvježi uznemirena osjetila”? Ako smo tužni, lijepo Isusovo ime donosi nam “nebo bez oblaka”. Jesmo li pali u grijeh? Jesmo li dovedeni “na rub očaja”? “Zazovimo ovo ime koje daje život” i naša će se “volja za životom odmah obnoviti”. Snaga dragocjenog Isusova imena “otjeruje gorčinu i omekšava srca”.

Sveti Bernard nas potiče da u svojim srcima nosimo dragocjeno ime Isusovo, “skriveno kao u vazi” i tada će nam Duh Sveti omogućiti da kušamo slast Isusa, našega Gospodina!

Kada smo prestrašeni “pred nadolazećom pogibelji”, kada smo ispunjeni sumnjom, obeshrabreni i “pobijeni nevoljama”, spasonosna snaga slatkog imena Isusova donosi nam hrabrost i obnovljenu volju za životom. U svakoj nevolji koju možemo pretrpjeti, “ovo je ime lijek”, “lijek za iscjeljenje” za svaku našu bolest. Sveti Bernard nas potiče da u svojim srcima nosimo dragocjeno ime Isusovo, “skriveno kao u vazi”. Ako to učinimo, Duh Sveti će nam omogućiti, u svakoj našoj potrebi, da u svojoj duši kušamo slast Isusa, koji je “med u ustima, glazba u uhu”, “pjesma” u našim srcima!

Duh Sveti nam omogućuje da “vidimo” i da sve dublje i dublje uživamo u ovoj zapanjujućoj tajni ljubavi.

Dok Duh Sveti produbljuje našu ljubav prema Gospodinu Isusu, On nas također ispunjava sve većom ljubavlju i za neprocjenjivi dar mise i za Gospodinovu intimnu prisutnost u sakramentu euharistije. Na svakoj misi, sam Gospodin Isus nam predstavlja svoju spasonosnu smrt i uskrsnuće, otajstvo svoje Posljednje večere, na kojoj nas hrani i svojim najdragocjenijim Tijelom i Krvlju. Sam Gospodin nas svečano uvjerava: „Ovo je tijelo moje; ovo je Krv moja” (Marko 14, 22, 24). Duh Sveti nam omogućuje da “vidimo” i da sve dublje i dublje uživamo u ovoj zapanjujućoj tajni ljubavi. U euharistiji uistinu sakramentalno primamo dragocjenu Krv i presveto Tijelo Gospodina Isusa, “tijelo rođeno od Djevice”, “pravo tijelo” Gospodina raspetoga poradi nas.

Pitamo li se zašto nas, kao odgovor na takvu “veliku milost”, Crkva potiče da ne odustajemo od ovih svetih otajstava? Tko nam daje vjeru da “vidimo” i ljubimo veličanstveno misno otajstvo i izvrstan dar dragocjenog Tijela i Krvi Gospodinove u Euharistiji? Tko nam daje sve veću želju da češće dolazimo na misu, da pobožnije primamo Gospodina, da više vremena provodimo klanjajući se Gospodinu u Presvetom Sakramentu? Samo Duh Sveti, koji u nama nadahnjuje nježni odgovor ljubavi: “Okusite i vidite kako je dobar GOSPODIN!” (Ps 34,8).