Što mislite o javnom čitanju Biblije na prosvjedu na Markovom trgu?

Čitanje Biblije je potrebno i uvijek je dobro, ponajprije u domu i na svetoj misi. Osobno mislim da iznošenju Presvetog Oltarskog Sakramenta ili čitanju Biblije, osim nekih citata ili kraćih dijelova, na (polupolitičkom) prosvjedu nije mjesto, iako nije ni bogohulno.

Cjelovito čitanje Božje riječi, od korica do korica, tu ne pripada, niti je to pravo vrijeme i mjesto za to.

Takvo čitanje nije najprikladnije, s obzirom da na takvom skupu može biti i vjernika drugih religija i nevjernika, svakako onih koji je ne poznaju i mogli bi se sablazniti ili rugati zbog nečega. Pravo mjesto za čitanje, proučavanje i primjenu Biblije uvijek je vlastiti dom i osobni život. Mislim da navještaj Božje riječi u to vrijeme i na tom mjestu nije najprikladnije.

Povodom nedavne Nedjelje Krštenja Gospodinova, možete li objasniti zašto krstimo djecu i postoji li biblijsko utemeljenje za to?

Krštenje je temeljni sakrament. U počecima Crkve krštavani su samo odrasli, i to uranjanjem. Ta je praksa trajala više stoljeća, a otprilike do 10. stoljeća krstio je samo biskup. U 9. stoljeću počelo se s krštenjem djece, ponajprije zbog bolesti od kojih su djeca umirala i tadašnjeg shvaćanja da “nekršteni ne mogu u raj”.

Ako je propisno izvršeno, valjano je krštenje i odraslih i djece.

Odrasli katekumeni se i danas krste u vazmenoj noći, a odrasli na pitanja odgovaraju sami, dok u ime djece odgovaraju njihovi roditelji i kumovi. Posebno je važna uloga kumova koji bi morali, ako roditelji ne ustraju u vjerskom odgoju djece, svoju kumčad uvoditi u vjeru. Krštenje djece je ponajprije praktično pitanje, a biblijsko utemeljenje pronalazimo u Dj 16, 30-33.

Zašto svećenici jasno ne pozovu da se ne bira korumpirane političare?

Biranje političke vlasti svačiji je slobodan izbor i svi su pozvani birati po savjesti, što biskupi i svećenici često naglašavaju. Ljudi su ponekad zavedeni slatkorječivošću političara u predizbornim skupovima. Ali Crkva ne može stati na ničiju stranu, s obzirom da su vjernici birači različitih političkih opcija. Politički izbori uvijek su pitanje svačije slobodne savjesti, makar i krivo formirane.

Mogu li biti siguran da će potpuni oprost koji izmolim za svoje pokojne upravo njih izbaviti iz čistilišta?

Ovo je tema o kojoj smo često govorili, a koja je lijepo protumačena u broju 1471 Katekizma Katoličke Crkve. Naime, vremenite kazne za naše grijehe moraju se okajati. Iako rana nakon porezivanja zacijeli, ipak ostaje ožiljak. Tako i u čistilištu okajavamo tragove grijehe i naše poremećene odnose s Bogom i ljudima. Ne znamo pouzdano jesu li vremenite kazne za grijehe otpuštene baš našim pokojnima. Ali možemo biti sigurni da je molitva snažan lijek za pomirenje s Bogom i ljudima. Dakle, za nikoga ne možemo znati je li sigurno otkupljen iz čistilišta.

Zašto neke mise ne počinju s Ispovijedam se?

Neki liturgijski obrasci dopuštaju izostavljanje pokajničkog čina, primjerice ako je prije mise bio obred blagoslova vode. Tako je i na Čistu srijedu, Veliki petak i na neka druga slavlja. Preko tih obreda mi nismo uskraćeni za oprost grijeha, nego nam oni još jasnije prikazuju Božje milosrđe prema nama ljudima.