Josipa Rasinec kazala je da joj primljena titula znači jako puno jer ona obuhvaća njezin cijeli život ono što ona jest i sve ono što ona radi. “Sama sam se 2013. prijavila na natječaj jer je to bila moja želja da ispromoviram sve one proizvode, sve ono što ja na svojem gospodarstvu mogu proizvesti, da napravim reklamu za sebe i za svoju obitelj. Kada su vidjeli sve ono što ja radim, čime se bavim, kada su vidjeli što sve može jedna seoska žena proizvesti na svom imanju pripala mi je čast da nosim lentu prve pratilje i da isto to ponovim te godine na državnom izboru”, rekla je. I na tom natjecanju naša gošća je osvojila brojne nagrade.

Nastojim sve ono što može jedna seoska žena proizvesti na svom imanju, nastojim sve to upakirati i plasirati na tržište. I to se pokazalo dosta dobro.”

A na pitanje čime se bavi seoska žena odgovorila je: “Bavim se slikanjem, slikam slike na platnu, na staklu, na keramici, na traperu, na satenu, gotovo da nema materijala kojeg nisam pokušala oslikati, gotovo na svim podlogama na kojima je moguće to napraviti. Danas postoje razne vrste boja i tehnika oslikavanja, ali evo ono što je u mislima to je danas sutra na platnu, oslikavam i pisanice. Izrađujem kojekakve dekorativne predmete, bavim se proizvodnjom domaćih proizvoda od mlinaca do kolača, od friške domaće janjetine, odojka i piletine. Nastojim sve ono što može jedna seoska žena proizvesti na svom imanju, nastojim sve to upakirati i plasirati na tržište. I to se pokazalo dosta dobro.”

Naša gošća je posebno istaknula da uz promoviranje svojega rada nastoji uvijek promovirati i svoj kraj.

Branimir Gubić i Josipa Rasinec

Josipa Rasinec poznata je i po svojim kolačima, a posebno po svojim zvjezdicama. “Zvjezdice su moj zaštitni znač i uvijek ih se može naći na virovskoj Prkačijadi. Osim zvjezdica radim i breskvice, ali i vanil kiflice, mađarice, medena pita, medenjaci, paprenjaci, ali i naša virovska mazanica koju smo zaštitili kao kulturno nematerijalno dobro Republike Hrvatske”, istaknula je.

Osim nagrade prve pratilje najuzornije žene Josipa Rasinec je 2016. nominirana za dobrotvorku godine. “Moje sve udruge u kojima sam ja ili članica ili pomažem kao ptpomažujući član svi su se dogovorili da potpišu moje ime i da šalju za nominaciju dobrotvorka godine 2016. godine. Bila sam nominirana između petnaest žena koje se bave humanitarnim radom. Zaklada ZAMAH prati naš život kroz neki desetak godina, prate sve ono što radimo”, rekla je.

“Onaj mali dio koji dajete od sebe, koji dajete od srca je velika stvar. I to ne može svatko. Može, ako baš želi i potrudi se, ali morate dati sebe, svoj dio i to je najbolji način da pomognete drugome”, istaknula je Rasinec.

Također je u emisiji istaknula kako je u njezinoj županiji prepoznaju i poznaju. “Surađujemo preko petnaest godina skupa, kad god treba što odraditi. Oni to cijene i ne može to samo tako tu treba dati sebe. Ja nekad znam po dvije tri noći spavati u svojoj šami i frizuri kao bi to sve bilo na svojem mjestu, trebaš se i fizički pripremiti i posložiti sve u obitelji kako bih mogla potpuno sudjelovati u tome. Oni to cijene i zato mi i jesu dodijelili najveća općinska i županijska priznanja. Ponosna sam na sve to. Ponosna je i moja obitelj na mene, ali biti među petnaest žena, znanstvenica i doktorica koje se bave humanitarnim radom  jest nešto veliko. Nastojim kroz svoje osobno zadovoljstvo naučiti i pokazati da se sve može, ako imate volje. Bitno je sebi sve to posložiti”, rekla je.

Morate biti čvrstog karaktera, a to je nešto što ne može svatko. Ako postoji volja, naći će se i način.

Facebook Josipa Rasinec

“Radim stvari koje me emocionalno, psihički i fizički ispune, koje me nadograde. Morate si posložiti neke stvari u  glavi da bi to moglo funkcionirati. Posložiti i da ste s obitelji i u polju i u staji. Morate biti čvrstog karaktera, a to je nešto što ne može svatko. Ako postoji volja, naći će se i način”, rekla je prva pratilja najuzornije seoske žene.

Život je borba, život je križ, svatko od nas ima svoj križ, ima svoje raspelo, ne treba stati, ne treba posustati, treba se pomoliti i reći: ‘Hvala Bogu, idemo dalje‘.

“Naučili su me moji roditelji i ja to znam da se dobro uvijek dobrim vraća. Vjerujem u dobre ljude, u dobre stvari, vjerujem da dobrota otvara puno vrata. Nastojim kroz sve svoje volontiranje, kroz sve svoje humanitarne zadatke pomoći, ali nastojim i svojim primjerom pokazati da je dobro činiti dobro. Na Božji način pomoći nekome, a opet dobrim vratiti dobro, jer sam sigurna da se dobro dobrim vraća. Neka sve seoske žene ustraju u svojim namjerama, neka budu hrabre, neka budu odvažne. Život je borba, život je križ, svatko od nas ima svoj križ, ima svoje raspelo, ne treba stati, ne treba posustati, treba se pomoliti i reći: ‘Hvala Bogu, idemo dalje‘. Neka nas nose valovi, valovi dobrote u kojima možemo naći svatko nešto za sebe, ali opet ne misliti samo na sebe, nego činiti i dalje dobro jer dobro se opet dobrim vrati”, zaključila je.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje!