"Marija, upravo jer je skromna i ponizna, ima srce koje kuca za cijelo čovječanstvo. Kada molimo Gospu, obraćamo se njezinu majčinskom srcu koje želi zagrliti cijeli svijet. Drugo blago naše molitve, istinska hrana duše, jest euharistija. Isus nam je ostavio u rukama najdragocjenije blago na svijetu, najdjelotvorniji lijek za ozdravljenje rana na srcu, čudesno svjetlo za izlazak iz tmina zla", poručila je Majka Elvira.
Majka Elvira, osnivačica zajednice ‘Cenacolo’, rođena je kao Rita Agnese Petrozzi u gradiću Sora na jugu Italije 1937. godine. Poznata je kao ‘majka ovisnika’, a sama se predstavlja kao ‘kći siromašnih ljudi’. U nastavku vam donosimo poruku Majke Elvire.
“Krunica je molitva koja od samih početaka daje ritam životu u Zajednici: na njeznim zrncima nalaze se uskrsli životi mnogih koji su prošli kroz Zajednicu, kao i mir koji se vratio u živote njihovih obitelji, koje su u školi te jednostavne, ali snažne molitve ponovno pronašli vedrinu i oprost. U Zajednici molimo krunicu rano ujutro, popodne i navečer. Zašto? Jer označava početak, sredinu i kraj života, cijelu našu egzistenciju. Krunica je molitva običnih i jednostavnih ljudi: Marijina molitva.
Krunica je molitva običnih i jednostavnih ljudi: Marijina molitva.
Marija, upravo jer je skromna i ponizna, ima srce koje kuca za cijelo čovječanstvo. Kada molimo Gospu, obraćamo se njezinu majčinskom srcu koje želi zagrliti cijeli svijet. Drugo blago naše molitve, istinska hrana duše, jest euharistija. Isus nam je ostavio u rukama najdragocjenije blago na svijetu, najdjelotvorniji lijek za ozdravljenje rana na srcu, čudesno svjetlo za izlazak iz tmina zla.
Niti jedna tableta ne daruje radost i mir srcu.
Predložila sam je mladima jer sam se prva osjetila preobraženo pred Isusovom prisutnošću. U mome životu, kada sam već bila časna sestra, poziv da se posvetim mladima zbio se pred euharistijom. Tu sam počela osjećati duboku bol mnogih mladih na ulici, osluškivati vapaj njihove osamljenosti koji mi je parao srce. Što sam mogla za njih učiniti? Niti jedna tableta ne daruje radost i mir srcu. Zbog ljubavi i poštovanja koja sam osjećala prema njima, nisam ih željela ni s čim obmanjivati.
Ponudila sam im ono što je meni pomoglo, vraćajući mi pouzdanje i nadu: snagu Božjeg milosrđa i euharistijske molitve.
Ponudila sam im ono što je meni pomoglo, vraćajući mi pouzdanje i nadu: snagu Božjeg milosrđa i euharistijske molitve. Pokazala sam im put koji je mene spasio, koji mi je puno puta vratio dostojanstvo, snagu, hrabrost, ustrajnost, mir, radost i zanos. Taj put se sastoji od pouzdanog spuštanja na koljena pred Isusom u euharistiji. On tada može ponovo udahnuti život u nas i dati nam snage za ići dalje. Tamo, pred Gospodinom, zbiva se tiho uskrsnuće u srcima naših momaka i djevojaka”.