Izazovi i avanture očinstva žive u svakodnevnoj poniznosti s kojom se svaki otac mora suočiti. Upakirane su u prematanje pelene djeteta, nošenje princezine krune i šešira od perja dok se igrate s vašom kćeri, ostavljajući po strani svoje hobije pa da vaša žena ima vremena raditi na nečemu u kući dok vi gledate djecu, odlazak na hitnu pomoć ili bilo koje drugo od mnoštvo dnevnih događanja. U tim teškim trenucima bit će trenutaka koji će vam rastopiti srce. Samo morate biti otvoreni za sve avanture koje će vam ovaj dan donijeti.
Čini se da je očinstvo ovih dana u opadanju. Od prikaza “tate idiota” u reklamama do epidemije samohranih majki, postoji pravi problem koji nadilazi samo našu modernu kulturu, piše Ben Ewing uz prenošenje s portala Catholic Gentleman. Muškarci vole avanturu, a prava tajna očinstva je da avantura postoji svaki dan. Ne govorimo o spašavanju talaca ili avanturama ubijanja zmajeva, iako se to može dogoditi kada vaša djeca počnu više maštati. Iskreno, muškarci su “tanki” o tome što znači očinstvo. Muškarcima prijeti “gubitak neovisnosti” kroz filmove, TV emisije i druge moderne prikaze veza. Ekonomski gubici se mažu pred budućim muževima, a bojim se da je to mnoge muškarce uplašilo od obveze. Dodajte na sve ovo kulturu koja je neprijateljski nastrojena prema viteškom muškarcu i dobit ćete recept za katastrofu kada je u pitanju držanje obiteljske jedinice na okupu. Svakako postoji gubitak kada je u pitanju očinstvo, ali ne u smislu onoga što većina muškaraca misli da će to biti.
Prije nego što sam se oženio, svaki vikend je bila otvorena knjiga. Imao sam prijatelje s kojima sam se družio, hobije kojima sam zaokupljao vrijeme i prilično strašan kamion koji me odvezao kamo sam želio ići. Nedostajala je jedna stvar: istinska radost. Sve te stvari nikada ne bi mogle popuniti prazninu u dobro proživljenom životu. Nakon što sam upoznao svoju buduću suprugu, znao sam da ću se oženiti. Zaista nije bilo sumnje. Čuo sam sve retke svojih prijatelja koje su mi značile propast nakon vjenčanja. Jedan prijatelj je posebno mislio da mi toliko nedostaje mozga da je izgovorio ove riječi, riječi koje jede svaki muškarac koji ih izgovori: „Nikad se neću oženiti; brak je za naivčine.” Nepotrebno je reći da je sada oženjen i ima djecu.
Strpljenje je avantura koje te savijaj i oblikuju kao čovjeka u kovačnici očinstva.
Polako su svi hobiji i igračke koje sam nakupio uklonjeni i zamijenjeni s dvije djevojčice i beskrajnim avanturama. Sve puke stvari kojih sam se držao izmakle su mi, a nedostajale su mi sve manje. Ovdje dolazi do poniznosti. Život je postao manje o meni, a više o mojoj ženi i djevojkama. Kamion mi je zamijenjen autom za udaranje kako bi moja žena mogla imati dobro vozilo. Gotovo sve moje igračke za streljaštvo prodane su za avionske karte da vidim svoju ženu prije nego što smo se vjenčali.
U ovom trenutku većina ljudi bi se pitala o pustolovnom dijelu. Avantura je bila u uklanjanju svih onih svjetovnih stvari koje su na kraju zamijenjene dužnostima prema ženi i djeci. Postoji i jedna vrlina koju očinstvo proteže do točke prijeloma: strpljenje. Nasilna djeca koja neće ići u krevet, iscrpljena supruga kojoj je potrebna pomoć nakon vašeg iscrpljenog dana, bolesni pas koji vam je ujutro ostavio poklon i mnoštvo drugih problema može iskušati svačije strpljenje u bilo kojem trenutku dan. To su avanture koje vas savijaju i oblikuju kao čovjeka u kovačnici očinstva.
Prelazak s punog na posjedovanje vrlo malo u svjetovnom smislu pomaže vam da otkinete sve što je nepotrebno. Potrgana pelena dok ste bili u crkvi i bila je posljednja u torbi za pelene? Nema problema; Imam ljepljivu traku! Guranje i rastezanje u svim svakodnevnim situacijama s kojima se suočavate pomaže vam da postanete otporniji pred stvarnim nedaćama. One neugodnosti koje su se prije samo pet godina činile kao planine, spuštene su Božjom milošću da se nosite s onim što vam On baca.
Ovo postavlja pitanje za one koji su postali gadljivi u pogledu predanosti i očinstva: jeste li dovoljno muškarac da prihvatite izazov? Izazov i avantura ne dolaze upakirani u video igrice. Ne dolaze u to da budu vječno samci (osim ako, naravno, to nije vaš poziv, čemu se svakako ne rugam) ili da žive u podrumu vaših roditelja do srednjih godina ili dalje.
Izazovi i avanture žive u svakodnevnoj poniznosti s kojom se svaki otac mora suočiti. Upakirane su u brisanje stražnjice bolesnog djeteta, nošenje princezine krune i šešira od perja dok se igrate s vašom kćeri (nema slika, a nitko nikada ne može dokazati da jesam ili nisam to učinio), ostavljajući po strani svoje hobije pa da vaša žena ima vremena raditi na nečemu u kući dok vi gledate djecu, odlazak na hitnu pomoć ili bilo koje drugo od mnoštvo dnevnih događanja. U tim teškim trenucima bit će trenutaka koji će vam rastopiti srce. Samo morate biti otvoreni za sve avanture koje će vam ovaj dan donijeti. Na kraju će sve što je napravljeno od ove zemlje zahrđati, raspasti se, istrunuti ili izblijedjeti. Duše vaše žene i djece će živjeti vječno, a to je prava avantura u svemu tome.