Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojem je YouTube kanalu objavio kratko promišljanje o radosti poručivši kako su vjera i radost nerazdvojive. Kada ne bismo imali vjere ne bismo imali radosti i obratno. Također, vjera u nama budi radost koja nam je nužna za život. U nastavku prenosimo promišljanje don Antuna Nižetića.

Kada se Krist rodio u Betlehemu, pojavio se jedan anđeo i pristupio pastirima. Rekao im je: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!

U nama postoji velika sumnja da je moguće biti ispunjen velikom radošću

Na prvi nam mah izgleda da smo svi postali neskromniji. Želimo toliko toga postići i dostići. Nažalost, stvarnost je skroz drukčija. Sve smo skromniji. Sve se manje nadamo velikoj stvari, a sve više umnažamo mala očekivanja. Ne stojimo više u očekivanju Boga i konačne nade, nego se batrljamo od male do male nade. A tako je i s radostima. U nama postoji velika sumnja da je moguće biti ispunjen velikom radošću. Čini nam se da je jedino moguće doživjeti neke sitne radosti i da je potrebno s tim se zadovoljiti. Nažalost, takav nas stav ispražnjuje od radovanja i u malim radostima.

Anđelov navještaj velike radosti jest – poziv na vjeru. To je vjera da je moguća temeljna radost života. Radost zbog posvemašnjeg spasenja. Ispunjenja svih želja našega srca. Tu veliku, i preveliku, radost anđeo pokazuje u Spasitelju – Kristu, Gospodinu.

Uzalud su nam sve male radosti. Velika ih tuga svakodnevno proždire. Ta tuga je kao nezasitni zmaj. To je tuga zbog nespašenosti. Prokletstva. Osamljenosti. Izgubljenosti (Trebalo se radovati jer ovaj tvoj brat bijaše izgubljen i nađe se, mrtav i oživje!). Stenjanja pod vlašću Zloga.

Onaj tko nije osjetio tu radost, još nije ušao osobno u vjeru

Djela apostolska nam svjedoče da je radost obuzimala sve one koji su povjerovali u Isusa Krista. Ustvari su radosno povjerovali u Radosnu vijest. Ostajemo iznenađeni čitajući, u Djelima apostolskim, iskustva prvih kršćana. Sve se prelijeva radošću. U lijepim i teškim trenutcima.

Vjera budi trajnu temeljnu radost. Ta radost nije luksuz

Možeš li se prisjetiti svoga iskustva radosti kada si započinjao osobno vjerovati? Onaj tko nije osjetio tu radost, još nije ušao osobno u vjeru. Vjera i radost su nerazdvojive. Kada bi u meni nestalo vjere, i radost bi se ugasila. Vjera budi trajnu temeljnu radost. Ta radost nije luksuz. Ona je nužna za život.

Nestanak radosti je ujedno i nestanak života. A život umire s grijehom! Sv. Pavao piše: Grijeh rađa smrt! Napravimo sada logičan zaključak: Ne može izgubiti vjeru tko ne napravi smrtni grijeh. Grijeh ubija život, a time nestaju vjera i radost. Teško je naći čovjeka koji je izgubio vjeru, a da prije toga nije počinio smrtni grijeh!