S. Ana Begić u uvodu je naglasila da nas Božić uvijek obiteljski okuplja, a svi božićni ukrasi zapravo iznose radost naše nutrine. “Dijete je najveći dar koji možemo dobiti, zato se Bog rodio u liku djeteta. Predokus radosti primanja Dara potiče nas da druge obradujemo svojim darom. Na Božić nitko ne bi smio biti sam, zato podijelimo s drugima radost Božića”, naglasila je s. Ana.

Svakovrsna priprava za Božić

Vlč. Nikola je naglasio da je u njegovom djetinjstvu priprava za Božić, sa zajedničkim kićenjem bora i pripremom jaslica, gotovo uvijek bila “važnija” od samoga dana. “Međutim, odrastanjem u vjeri sve više spoznajemo otajstvo Božića. U toj pripremi se vidi da je Onaj čiji rođendan slavimo u središtu događanja. Ta i drevni hrvatski naziv za Rođenje Isusovo je Božić – mali Bog. Nama se u užurbanosti ovoga vremena nameću i neki drugi sadržaji. Zato ne zaboravimo Slavljenika koji nas povezuje i okuplja, jer bez Njega nema punine slavlja!” poručio je vlč. Jurković.

Što se tiče kićenja bora tjednima prije Badnjaka, vlč. Jurković je potvrdio da je danas puno drugačijih primjera, ali i podsjetio da je u hrvatskoj tradiciji kićenje bora i završno uređenje kuće na dan Badnjaka. “To je i vrijeme okupljanja naših iseljenika u zavičaju, pa hajmo svi zajedno doprinijeti tome da toga dana svi zajedno pripremamo slavlje”, pozvao je vlč. Jurković.

Ne zaboravimo Slavljenika koji nas povezuje i okuplja, jer bez Njega nema punine slavlja.

Božić jednoga bogoslova i župnika

Na pitanje o razlici između obiteljske i bogoslovske proslave Badnjaka i Božića, vlč. Budinski je rekao da u obitelji postoje običaji koji se pomalo mijenjaju u zajednici u koju uđeš. “U obitelji si mogao po svome, raspakiravati darove i jesti kolače praktički kad poželiš, a u sjemeništu i bogosloviji postoji određeni red koji se poštuje. Zašto je to dobro? Zato što se u svijetu sve potroši i isprazni prije Božića, a onda se bor i svi božićni tragovi munjevito raskićuju, što je podjednako i smiješno i tužno. U župi je, osim pripreme jaslica i crkve, jako važan predbožićni susret s bolesnicima i duhovni razgovori s njima. Sve izvanjsko gubi smisao ako nema duhovne priprave. Mogu reći da je važna bogata duhovna ponuda za blagdane, ali su važni i zalogaji koji se dijele u bratskom zajedništvu”, istaknuo je vlč. Budinski.

U svijetu se sve potroši i isprazni prije Božića, a onda se bor i svi božićni tragovi munjevito raskićuju, što je podjednako i smiješno i tužno.

Vlč. Nikola je dodao da – u duhu susreta Elizabete i Marije o kojemu smo slušali 4. nedjelje došašća – treba oživjeti susrete s onima koji su sami i napušteni: “Ne mora im se uvijek nešto nositi, ali uvijek se može odnijeti dio svoga srca potrebnima u svome ulazu u zgradi ili u svojoj ulici. Korona ne smije biti isprika, jer svakoga uvijek možemo barem nazvati i tako osamljenima biti blizu. Pa Božić je dan susreta, odnosno vrijeme kada trebamo misliti na one koji su u potrebi”, pozvao je pratitelje emisije vlč. Jurković.

Blagoslov obitelji kao ispit savjesti

Na kraju je vlč. Budinski, govoreći o blagoslovu obitelji, naglasio da se ne blagoslivljaju samo zidovi, nego osobe. “Zato treba pripremiti raspelo koje te podsjeća na Božje pitanje ‘Znaš li se dati u službu drugome?’ Treba pripremiti i svijeću koja te pita ‘Unosiš li ti svjetlo u svoju okolinu?’ Blagoslovljena voda te pita ‘Znaš li praštati ili znaš li ne ogovarati?’ A mjesta treba naći i za Bibliju. U tvoj ambijent dolazi Bog s tim pitanjima na koja moraš odgovoriti, ne možeš izbjeći. U Božjim stanovima ima mjesta samo za ponizne i malene. I zapamti, ne mora pratiti Bog tebe u tvojim planovima, nego si ti pozvan pratiti Boga”, zaključio je vlč. Budinski.

O načinu priprave za Božić u svojim mjestima ili svojim obiteljima telefonom su posvjedočili vjeroučitelj iz Dubrovnika Šime Zupčić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Jenko Bulić i župnik u Gunji vlč. Ivan Živić.