Adventska duhovna obnova za mlade Dubrovačke biskupije održana je u subotu, 18. prosinca, u crkvi Svetog Križa u Gružu u Dubrovniku, a predvodio ju je pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove. Na duhovnoj obnovi sudjelovalo je osamdesetak mladih.
Na početku susreta okupljene je pozdravila predsjednica Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije Ana Marčinko te je ujedno i zahvalila župniku, kapelanu i župi Svetog Križa koji su mladima otvorili vrata svojih prostora i radosno ih primili, izvijestila je Dubrovačka biskupija.
Kao smisao duhovne obnove istaknuto je to da se mladi trebaju približiti Gospodinu. Zapitati se što je to u njihovom životu na čemu mogu poraditi da bi živjeli vjerodostojno. „Iako je lakše živjeti tako da drugi ne znaju da smo vjernici, trebamo se ipak zapitati što možemo činiti da Gospodina bude više u našem životu. Zahtjevno je i teško, ali je i vrijedno“, poručio je p. Horvat.
Shvatiti smisao došašća
Kako bi mladi počeli s radom na sebi, prvo trebaju shvatiti smisao došašća. Predvoditelj duhovne obnove definirao ga je kao radosno iščekivanje Božića, a ne teško i naporno razdoblje. Naglasio je kako ovo kratko vrijeme koje je preostalo mladi trebaju iskoristiti da pokažu želju da cijene blagdan Božića. Iako sami vjernici često postanu uspavani u došašću i dopuštaju da njihovo raspoloženje ovisi o atmosferi stvorenoj na temelju komercijalističke ponude, zapravo bi bez obzira na to trebali biti radosni.
Osvrnuo se i na značenje sakramenta ispovijedi u životima mladih ljudi. Iako se često čini besmislenim ispovijedati se jer su svjesni da će opet sagriješiti „grijesi nisu najvažnija stvar u ispovijedi“, kazao je. Smisao je u pokazivanju želje za pokajanjem, pomirenjem i popravljanjem. Potaknuo ih je da ovo vrijeme iskoriste kao priliku da zatraže oprost od drugih, ali isto tako i da drugima daju oproštenje.
Vjerodostojnost i iskrenost su uvijek progonjene
Nakon prvog dijela kateheze uslijedila je kratka pauza. U drugom dijelu programa duhovne obnove predvoditelj Horvat se prisjetio nekoliko vrlo teških trenutaka za vrijeme svoje službe kada se susreo s pitanjem patnje. „Smisao patnje treba promatrati kroz križ Isusa Krista. Patnja nije ona koja je konačna jer život ne završava smrću. Duhovni život nisu pravila nego odnos sa živim Bogom. Zato je naša smrt samo jedan prijelaz, ne kraj,“ poručio je.
Istaknuo je kako baš ovakvi programi pomažu mladoj osobi da izgradi taj odnos s Bogom te potaknuo mlade da se zapitaju koliko je njihov život svjedočanstvo za druge koji Gospodina još uvijek nisu upoznali. Prisjetio se nekoliko situacija za vrijeme rada kao evangelizator na Woodstocku u Poljskoj. Bio je jedan od stotinjak evangelizatora koji su za vrijeme zabava obilazili sudionike koji su se danima bez kontrole zabavljali.
Vjerodostojnost i iskrenost su uvijek progonjene, ali smo na to pozvani
Prepričao je kako je upoznao mladog čovjeka koji mu je počeo govoriti o tome kako je razočaran u Crkvu, u svećenika na svojoj župi i objašnjavao mu je zašto je prestao ići na svetu misu. Isprve je namjera tog mladog čovjeka bila izvrijeđati ga, ali na kraju je taj razgovor potrajao oko dva sata. „Vjerodostojnost i iskrenost su uvijek progonjene, ali smo na to pozvani“, rekao je predvoditelj duhovne obnove i dodao: „Iako je uvijek lakše odustati, bolje je ustrajati u svojoj namjeri.“
Bog nas poznaje i ne odustaje od nas
Pater Horvat je također svjedočio Božjem pozivu. Prepričao je svoj životni put počevši od toga da je rođen u kršćanskoj obitelji u kojoj je čitav život imao veliku potporu svojih roditelja. No, ipak je odabrao malo drugačiji životni put ispunjen buntovništvom i izlascima. S vremenom je počeo pričati o svojim problemima sa svećenicima, redovito se ispovijedati i ići na svetu misu.
On zna ono što te muči, On poznaje tvoje rane. Ali ni tada ne odustaje od nas
Imao je priliku provesti vrijeme u samostanu Misionara Krvi Kristove gdje je po prvi put osjetio Božji poziv. Osvrćući se na vlastiti primjer, naglasio je kako Boga često pokušavamo zamijeniti na mnoge druge načine. Kroz karijeru, uspjeh, novac i ostale sporedne stvari, no to nikad ne donosi mir i zadovoljstvo kao istinski odnos s Bogom. „On zna ono što te muči, On poznaje tvoje rane. Ali ni tada ne odustaje od nas. Zamislite samo kolika je to ljubav,“ poručio je pater Horvat za kraj.