Žena, majka, vjernica, kraljica. Njoj Crkva posvećuje prvi dan nove građanske godine. Mariju je Crkva prepoznala kao novi ‘kovčeg Saveza’, novu ‘Svetinju nad svetinjama’ u kojoj se nastanio utjelovljeni Bog i koja ostaje točka susreta kršćanina i Krista kao što veli lijepa duhovna krilatica: „Po Mariji, k Isusu!“ Nadahnuti Duhom Svetim, sveti su oci prvih sabora razmišljali o Mariji, osluškivali bilo kršćanskog naroda i njegove pobožnosti, iščitavali dubinsko značenje proročke Božje riječi Starog i Novog zavjeta i u Efezu svečano proglasili: Marija je Bogorodica. „Riječ tijelom postala“, „Svjetlost koja je došla na svijet“ jest utjelovljeni Bog. Prihvaća tjelesnu smrtnost i prolaznost čovjeka i rađa se od Žene. „Od žene bi rođen, Zakonu podložan.“

I danas i sutra Božja nam riječ doziva u pamet silno važnu činjenicu: „Više nisi rob, nego sin, baštinik.“ Marija je otvorila vrata Bogu u ovaj svijet, njezina suradnička, hrabra i iskrena vjera protegnula se poput nekog čudesnog mosta od vječnosti do prolaznosti, od neba do zemlje. Od neznatne službenice Gospodnje postade Bogorodica, „zora spasenja“. Cijelo ovo božićno vrijeme promatramo silna djela Božje ljubavi. Nižu se pred našim očima sjajni likovi: Elizabeta, Zaharija, Ivan, Josip, Marija. Ljudi vjere, odanosti Bogu, zbunjeni, ali istovremeno i postojani, pomalo uplašeni, ali vjerni. Takav je naš život. Bog nas često zbunjuje svojim djelima, ne razumijemo, ne shvaćamo, ne vidimo krajnji cilj, ali nam se u Bogorodici nude vjera i povjerenje u Boga koji pobjeđuju. „Marija pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.“ Marija sluša, gleda, pamti, razmišlja, prihvaća Božju volju, oblikuje svoj život prema Božjim zahtjevima. Ne opire se Bogu, ne buni se što joj je pomrsio planove, ne svađa se s Bogom jer nije po njezinom.

Marija dopušta da Božji planovi na kraju pobijede. Čovjek koji vjeruje Bogu, prihvaća i ono što ne razumije. U tome je veličina vjere!

Naravno, nije ona bila poput neke igračke kojom se Bog poigrava. Ona pita, pokazuje zbunjenost, razgovara s Bogom, čudi se. Ali dopušta da Božji planovi na kraju pobijede. Čovjek koji vjeruje Bogu, prihvaća i ono što ne razumije. U tome je veličina vjere! Nismo kršćani zato što sve razumijemo, što nam je sve jasno, nego zato jer vjerujemo Bogu više nego svakoj ljudskoj logici. A nije uvijek lako! Božja djela su katkad tako veličanstvena da nas uplaše, šokiraju. Zato Marija, Josip, pastiri čuju glas: „Ne boj se!“ I nama je upućen taj glas. Strah izaziva nepovjerenje i otpor. No, kad god se bojimo prihvatiti Božju volju, u nama slabi vjera, a jačaju strah, nemir i tjeskoba. Od betlehemskog događaja možemo naučiti kako Bog vodi one koji mu vjeruju, kako ih ne ostavlja na cjedilu, čak i kad treba proći najopasnije situacije života. Božić polako prolazi, a poruka ostaje – Bogu se isplati vjerovati! Cijeli je Bogorodičin život svjedočanstvo te istine!

Još jedna godina koja je prošla, kao i sve protekle godine našeg zemaljskog života, svjedoči nam da smo putnici. Bogorodica nam sa svojim životnim suputnikom Josipom i danas poručuje ono što su sami iskusili: „Ne bojte se!“

Iza nas je i jubilarna Godina svetog Josipa, 150 godina otkad je proglašen zaštitnikom Crkve. Bilo bi nepravedno u ovim božićnim slavljima ne spomenuti se i njegove snažne vjere. Svoj povrijeđeni muški ponos i svoje muško dostojanstvo, ugroženo Marijinim neobjašnjivima začećem, nadvladava iskrenim pouzdanjem u Boga čija djela ne shvaća, ali ih prihvaća vjerničkom odanošću. Hrabro se stavlja u službu Bogu kojem vjeruje, postaje zaštitnik i branitelj utjelovljenog Boga. Taj nam gorostas vjere poručuje da čovjek ima najveće dostojanstvo i najveći ponos kad se stavi u ruke Božje, kada vjerno slijedi njegove putove, putove ponekad naporne i pune opasnosti. Te dvije sjajne zvijezde na nebu kršćanske vjere – Marija i Josip – ovih nam dana sjaje posebnim sjajem. Ohrabrenje su nam na našim putovima „od Betlehema do Egipta, od Egipta do Nazareta“, unatoč raznim „Herodima“. Još jedna godina koja je prošla, kao i sve protekle godine našeg zemaljskog života, svjedoči nam da smo putnici. Bogorodica nam sa svojim životnim suputnikom Josipom i danas poručuje ono što su sami iskusili: „Ne bojte se!“ Gospodin nas blagoslivlja i čuva, on nas licem svojim obasjava i milostiv nam je, on pogled svoj svraća na nas i mir nam donosi. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Roberta Farkaša prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.