Riječ je o reprezentativnom prikazu odraza štovanja svetog Jeronima u hrvatskoj umjetnosti i kulturi, obogaćenog relevantnim europskim djelima – od iluminiranih srednjovjekovnih rukopisa iz Francuske do renesansnoga Leonardova Svetog Jeronima u Vatikanskim muzejima.

Na 480 stranica bogato opremljenih ilustracijama, više od dvadeset domaćih i stranih stručnjaka razmatra navedenu tematiku uz brojne nove znanstvene spoznaje.

Knjiga je objavljena suizdavaštvu Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Instituta za povijest umjetnosti, a pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Urednici su arheolog Emilio Marin i povjesničarka umjetnosti Katarina Horvat-Levaj.

Sveti Jeronim (oko 347. – 420.) kao prevoditelj Biblije na latinski jezik, crkveni naučitelj te izumitelj glagoljice ima neprocjenjivo značenje za europsku kulturu i umjetnost, a posebno za hrvatske krajeve zbog mjesta rođenja. Gradnju crkava posvećenih svetom Jeronimu na našim prostorima možemo pratiti od srednjeg vijeka, a od 14. stoljeća njemu je posvećena i Franjevačka provincija sa sjedištem u Zadru koja se protezala od Istre do Boke kotorske. Njegovo ime nosi i Papinski hrvatski zavod i crkva u Rimu, a proglašen je i zaštitnikom Dalmacije. Sv. Jeronim je proglašen crkvenim ocem, a Tridentinski sabor proglasio ga je i crkvenim naučiteljem, što je najveća titula koju od službene Crkve može dobiti neka osoba.

Sv. Jeronim štuje se kao zaštitnik arheologa, arhivista, bibličara, knjižničara prevoditelja, studenata i školske djece. Njegov život tema je mnogih književnih djela i likovne umjetnosti, najviše slika i kipova pohranjenih u brojnim crkvama duž jadranske obale. Kult svetog Jeronima u kontinentalnoj Hrvatskoj više je vezan uz vjerovanje da je kasnoantički Stridon, mjesto njegova rođenja, međimurska Štrigova.