Mladić je odrastao u obitelji taoističke religije, a sam je bio uvjereni ateist koji je kršćanstvo smatrao glupošću. Upoznavši djevojku kršćanku odlučio je uzeti u ruke Ratzingerov "Uvod u kršćanstvo" i nakon samo dva dana njegov pogled na svijet postao je drugačiji.
“Neki dan sam naišao na popis koji bolje da nisam vidio: dvadeset najčitanijih knjiga kod Talijana između 2010. i 2019. godine, prenosi blog suradniciistine. Osim bezvremenskog naslova, Mali princ, ostalo su sve knjižice debljine bilježnice o kojima je bolje ne govoriti. Na sreću, otkriće priče o Uan Dungu, 27-godišnjem inženjeru azijskog podrijetla, koji je otvorio malu tvrtku u blizini Pamplone, podiglo mi je raspoloženje.
Kakve to veze ima s knjigama i kvalitetnim čitanjem? Zapravo ima puno veze s tim, jer je do prije godinu i pol Dung, čiji su roditelji taoističkog vjerovanja, bio odlučni ateist i uvjeren da kršćanstvo nije ništa drugo doli glupost. Potom su se u njegovu životu, u kratkom roku, dogodila dva odlučujuća susreta: jedan s kršćanskom djevojkom Natalijom i jedan s autorom, Josephom Ratzingerom. Kako je došlo do ovog susreta, posebna je priča.”
“Mladi je inženjer zapravo na internetu tražio tekst kojim bi opovrgao argumente svoje djevojke i naišao je na “Uvod u kršćanstvo” autora Josepha Ratzingera. Pa – pomislio je Dung – sada samo čitam misao (budućeg) Pape i analiziram je dio po dio. Međutim, stvari nisu išle onako kako je on zamislio. “Nakon dva dana”, objašnjava Dung, “imao sam potpuno novi pogled na svijet i život.” Sada je mladić jako ushićen i nada se da će biti kršten na Uskrs 2022.”
“Isto tako, i mene je zahvatila radost jer shvaćam da, unatoč suvremenom spisateljskom šundu, još uvijek postoje knjige koje, iako nisu nove – “Uvod u kršćanstvo” datira iz 1968. -, uspijevaju ne samo utjecati na ljude, već ih i duboko preobraziti. U vrijeme kada je Europa u rukama ljudi koji ne znaju je li politički korektno pričati o Božiću, postoji div misli i duha koji i u 94. godini, čak iako se povukao u molitvu, nastavlja svoju sjetvu. Ovo je puno više od dobrih vijesti.”