Može li baka teško bolesno unuče odnijeti na krštenje bez znanja njegovih roditelja? Hoće li svećenik krstiti dijete iako djetetova majka živi u izvanbračnoj zajednici? Na ova i druga pitanja u petak, 3. prosinca u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" odgovarao je vlč. Antun Sente st., župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.
Postavlja se pitanje kakvo je točno stanje djeteta? Ako je dijete bolesno, možda roditelji samo odgađaju krštenje. Ali ako ga roditelji uopće ne žele krstiti, onda je to daleko teže i tu slušateljica ne može učiniti ništa ili vrlo malo. Jasno, može moliti za to dijete, ali ne može ništa konkretno učiniti. No, ako roditelji djetetovo krštenje odgađaju zbog njegove bolesti, onda preporučam strpljivost.
Naime, djeca se uvijek krste u vjeri roditelja ili barem u vjeri jednog od roditelja. To znači da barem jedan mora biti kršten, a druga strana u tom slučaju mora biti suglasna da se dijete krsti. Ne može se dijete krstiti ako je jedan roditelj za, a drugi izričito protiv. To bi svaki svećenik trebao razjasniti roditeljima.
Nikako ne bi bilo dobro da, primjerice, baka uzme dijete i odnese ga na krštenje, jer to uopće nije prirodno. Ta i sam obred krštenja uključuje samo roditelje i kumove – ne druge!
Njima se postavljaju pitanja koje će ime dati svome djetetu, što traže od Crkve za svoje dijete, njih se podsjeća na obvezu odgajanja djeteta prema Božjim zapovijedima. Dakle, već tu vidimo da su prvi odgajatelji djeteta roditelji te da to nikako ne mogu biti drugi članovi šire obitelji.
U ovom slučaju stvarno bi bilo potrebno da se gospođa ne miješa u situaciju koja se tiče djetetovog krštenja. Imao sam slučaj gospođe koja je svakoga dana išla na misu, ali joj se kći udala za muslimana. On se jako i snažno protivio tome da se dijete krsti, ali kći je silno željela krstiti svoje dijete i došla je kod mene da bi potajno krstio dijete. Krstiti se ne može potajno. Roditelji moraju za to znati, jer ako bi saznali kasnije, primjerice u ovoj situaciji, izbio bi sigurno veliki nered i svađa u obitelji. Zato je bolje malo pričekati, govoriti više o značenju krštenja, barem onoj strani koja je više katolička, poučavati što znači krštenje i učiniti sve da roditelji krste dijete. Ali ako roditelji zbog djetetove bolesti odgađaju krštenje za neko drugo vrijeme, onda neka gospođa samo bude strpljiva.
A hoće li svećenik krstiti dijete iako kći živi u izvanbračnoj zajednici?
Dijete se krsti u vjeri svojih roditelja. Usto, dijete nije krivo ako roditelji žive u izvanbračnoj zajednici. Njih bi se isto tako trebalo potaknuti na sklapanje crkvene ženidbe – ako je to moguće. Ali i u jednom i u drugom slučaju dijete se može krstiti, jer ono nije krivo zbog situacije svojih roditelja. Dijete ima pravo na krštenje, a za to je dovoljno da je barem jedan od roditelja kršćanin.
Rekli su mi da nekrštene duše lutaju do Sudnjeg dana.
To su samo različite vjerske predodžbe, koje negdje znamo pročitati. Neki pisci različitih duhovnih štiva donose takve slike da su nespokojne duše one koje se nisu krstili. Mi to doista ne znamo. Bog je velik i Bog je milosrdan. Bog nas ljubi i voli svakog čovjeka – i onoga tko jest i onoga tko nije kršten.
Cijelu emisiju poslušajte ovdje: