"Ljudi osjećaju u dubini svoje duše jednu duboku osamljenost, upravo zbog ove pandemije i ako još s druge strane udaljimo Boga od sebe što nam ostaje. Ostaje nam da drugi mogu manipulirati nama. Predajemo li Isusu svoj život? To predanje je temeljna stvar. Nemojmo govoriti i moralizirati, nego hajdemo moliti i Bogu se predavati", istaknuo je o. Antonio Mario Čirko u misiji "Pod križem" Hrvatskog katoličkog radija.
Gosti emisije “Pod križem” bili su o. Antonio Mario Čirko, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u zagrebačkim Remetama i o. Antonio Jakus, đakon. Govorili su o došašću i potrebama koje su potrebne vjernicima u današnjim okolnostima.
U Došašću smo pozvani na budnost i molitvu, ali isto tako i na pokoru. Danas, čini se više nego ikada, potrebna nam je budnost u duhu Krista Spasitelja. Govoreći o adventskoj budnosti i bdijenju o. Antonio Mario Čirko je istaknuo da je Božja providnost uvijek interesantna i da u turbulentnim vremenima uvijek dolaze u pravo vrijeme jaka liturgijska vremena, a to je upravo sada došašće. “Došašće nas poziva na jednu dimenziju pokore i bdijenja tj. preispitivanje samoga sebe i vremena u kojem živimo. Meni je tu uvijek uzor Blažena Djevica Marija koja je prebirala događaje u svome srcu. Mi kao vjernici i kao zreli vjernici upravo trebamo biti poput Marije koja je naš uzor da prebiremo događaje koji se događaju u ovome vremenu u kojem živimo. Svjesni smo da je osobito zadnjih tjedana i mjeseci prisutna je jedna podjela među nama vjernica u vremenu u kojem živimo. Poruka došašća je da u poniznosti stanemo pred Isusom i da vidimo koji su nam zapravo motivi da li je ljubav koja nas vodi da radimo na sebi, da izgrađujemo zajedništvo ili smo oni koji stvaraju podjele. Bog u pravo vrijeme šalje pročišćenje crkve i ovo je vrijeme gdje padaju maske. Ovo je vrijeme budnosti i bdijenja i da možemo u vrtlogu istine i neistine prepoznati Isusov govor. A Isusov govor je uvijek govor koji donosi istinu i slogu”, rekao je.
Posebno je istaknuo da u u ovom vremenu došašća trebamo ostaviti po strani lampice i različita lažna veselja i komercijalizaciju. “Trebamo zbilja kao kršćanska zajednica duboko se preispitati pozvati u ovom vremenu jedni druge na istinsku duhovnu obnovu o čemu se jako malo priča. Nitko ne poziva na duhovnu obnovu, a ovo je vrijeme istinske duhovne obnove. Hajdemo moliti kao hrvatski narod da prođe ova situacija pandemije, ova situacija razdora. Javila se epidemija razdora i što činimo na tome. Došašće je radosno vrijeme”, istaknuo je.
Hajdemo moliti kao hrvatski narod da prođe ova situacija pandemije, ova situacija razdora.
A ono što bi svećenici, redovnici i redovnice mogli učiniti u ovome vremenu jest da na razini Crkve u Hrvatskoj pozovu na post i molitvu kazao je o. Antonio Mario Čirko. “Pod Kristovim križem trebamo ozbiljno promišljati o svojem života. Previše je došlo do moraliziranja među nama. Čin ljubavi je postala riječ od koje je mnogima postalo mučno, postala je riječ za moraliziranje i obezvrjeđivanje bližnjega koji drugačije misli. I zato smatram da trebamo sve staviti na pravo mjesto. Meni je uvijek temeljno od početka mog svećeništva bilo što bi Isus učinio na mojem mjestu. Isus nikada ne bi stvarao podijele, Isus nikada ne bi birao na ove ili one, nego bi radio ono da stvara zajedništvo”, istaknuo je.
O. Antonio Mario Čirko naglasio je da su ljudi međusobno podijeljeni. “Đavao igra svoju igru. Kada đavao stvori podjele među nama onda se lako prave neredi, alko se prave kružoci, lako se prave nametnuta prijateljstva. Isus nas poziva na onaj istinski čin ljubavi koji stvara zajedništvo koji razumije bližnjega. Zaboravili smo duhovnu dimenziju. Trebamo o svemu razmišljati, pustimo znanstvenike da razmišljaju na svoj način, ali mi smo Crkva i mi trebamo funkcionirati kao Isusova Crkva. Isusova Crkva uvijek razmišlja na način da prepozna i da prihvaća svakoga brata, bez obzira kako taj brat razmišlja. Mi smo jedna obitelj. Među nama se pojavilo obiteljsko nasilje gdje jednostavno dolazi do toga da ne prihvaćamo jedni druge. Vratimo se pravim vrijednostima. Svi primamo istoga Isusa, svi se molimo istome Bogu, a da li nam to život pokazuje i zato pozivam sve nas na zajedništvo i međusobnu ljubav”, rekao je.
Svi primamo istoga Isusa, svi se molimo istome Bogu, a da li nam to život pokazuje i zato pozivam sve nas na zajedništvo i međusobnu ljubav.
S. Ana Begić istaknula je da nedostaje predanosti Bogu, a posebno je stavila naglasak na crkvene ljude. “Trebali bismo više poticati i bodriti te pozvati na post i molitvu. Postavlja se pitanje kome mi vjerujemo? Vjerujemo li živome Bogu koji nas vodi ili vjerujemo ono što nam svijet stavlja pred nas”, rekla je.
O. Antonio Mario Čirko naglasio je da se u cijeloj ovoj situaciji zaboravlja koliko je duhovno ranjenih osoba i kolika je epidemija ranjenih osoba i onih osoba koje su cijepljene i onih osoba koje nisu cijepljenje. “Ljudi osjećaju u dubini svoje duše jednu duboku osamljenost, upravo zbog ove pandemije i ako još s druge strane udaljimo Boga od sebe što nam ostaje. Ostaje nam da drugi mogu manipulirati nama. Predajemo li Isusu svoj život? To predanje je temeljna stvar. Nemojmo govoriti i moralizirati, nego hajdemo moliti i Bogu se predavati”, istaknuo je.
Nemojmo govoriti i moralizirati, nego hajdemo moliti i Bogu se predavati.
O. Ante Jakus istaknuo je: “Djeluje mi da sada nekako živimo u vremenu kada su ljudi u tolikoj panici, depresiji i očaju, ne vide to jedno bolje sutra. Ne možemo očekivati bolje sutra, ako se okrećemo sami oko sebe, ako se vrtimo na jednoj čistoj ljudskoj dimenziji. Bolje sutra će doći, ako se predam Bogu. Bl. Alojzije Stepinac je govorio: ‘Glavu gore i ne boj se‘. Nama treba ta jedna otvorenost prema Bogu. Čovjek kad si umisli da je on Bog i da može sve i da si da za pravo ugrožavati svoju i tuđu slobodu onda zapravo vidimo koliko ta oholost izjeda njega i sve oko njega. Potrebno nam je Božje vodstvo.”
“Ja želim stavrati zajedništvo, ne želim podjelu. Želim da stvaramo jedinstvo. Dosta je ovih podjela među nama. Župe su se razdvojile. Ljudi žele čuti živoga Boga. Treba ići među ljude. Mi pastiri bi se trebali posvetiti potrebama duhovnih razgovora koji se sve više i više javljaju među vjernicima”, rekao je o. Antonio Mario Čirko.
Govoreći o potrebama o. Čirko je kazao da bi naša Hrvatska marijanska svetišta trebala postati mjesta oaze obnove. “Imamo Mariju Bistricu, Sinj, Remete. Hrvatski sabor je Gospu Remetsku proglasio Advocata Croatiae, Zagovornicom Hrvatske i s druge strane vjernici su prepoznali tu Božju milost kroz djelovanje Blažene Djevice Marije i zato su Mariju prozvali Ljekarnica nebeska. Mislim da bi upravo svetišta trebala postati mjesta obnove hrvatskoga naroda. Ovo je sada pravi trenutak. Mi se nalazimo u vremenima pročišćenja, ne kažemo zadnja vremena, uvijek su zadnja vremena za mene. Bog će me pitati: ‘Antonio, kako si živio svoj trenutak? Kako si bio blizu onome čovjeku koji se mučio u jednoj životnoj situaciji? Jesi li ga osudio, jesi li ga razumio?‘ I zapravo mi kao vjernici čeznemo za tim hodočašćem u svoju nutrinu. upravo i organiziranje onog fizičkog hodočašća može biti odgovor za ono unutarnje ozdravljenje našega hrvatskoga naroda koje je sada ponovno ranjeno nakon Domovinskog rata”, rekao je.
Mislim da bi upravo svetišta trebala postati mjesta obnove hrvatskoga naroda. Ovo je sada pravi trenutak
“Više nego ikada, baš u ovakvim kriznim, teškim, obeshrabrujućim vremenima trebamo se dati jedni drugima, ali ne dati nešto od svoga suviška, nego baš cijeloga sebe. Da se vratimo jedni drugima moramo biti s Bogom. Mi po sebi nemamo snage dati se drugima. Ako ja dolazim od Gospodina, ako živim s njim i za njega onda ću imati dati nešto drugima, jedan mali osmijeh, pogled, pitanje kako si i te male stvari mogu čovjeku vratiti nadu u bolje sutra”, rekao je o. Ante Jakus.
Potrebno je da naši biskupi svjedoče upravo to iskustvo živoga Boga.
Posebno je vidljiva potreba vjernika za sakramentom ispovijedi, ali i za osobnim razgovorima. “Vidljiva je potreba vjernika i nastojimo im to osigurati. Uvijek imamo svećenika na raspolaganju za ispovijed. S druge strane vidimo duboko u svojoj savjesti da ne smijemo zapostaviti sakrament ispovijedi za vjernike jer to je temeljno. Ispovijed je zapravo jedna od najljepših molitava, jer kada mi dolazimo na ispovijed, mi zapravo molimo se, otvaramo Isusu svoje srce pred svećenikom. i tada kada čovjek otvori svoje srce dolazi milost i ozdravljenje. I zato ta duhovna obnova o kojoj govorim treba poći od ispovijedi gdje ljudi u miru srca mogu početi zajedno raditi na jednim molitvenom bdijenju i okupljanju. Potrebno je da naši biskupi svjedoče upravo to iskustvo živoga Boga”, zaključio je o. Antonio Mario Čirko.
Cijelu emisiju pogledajte ovdje!