Je li ti tvoj Bog rekao da to sve izmoliš i napraviš? Je li ti to moraš? Ispada kao da se igramo nekih duhovnih bombončića; trčimo za nekim ciljevima koje smo sami sebi postavili i mislimo da će nas ne/ispunjenjem istih Bog manje ili više voljeti. Zatvorimo se u labirint pogrešne duhovnosti i sami sebi dajemo ocjene kakvi smo vjernici te se prema tome kažnjavamo ili nagrađujemo.
Poticaj na promišljanje svakodnevnih stvarnosti koje živimo, a koje nisu u skladu s onim što zahtjeva naša vjera donosi na društvenim mrežama svećenik i kantautor duhovne glazbe fra Marin Karačić . Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
“Pusti me, Bože, sad molim.” ili o duhovnim bombončićima
“Hajde pojedi još jednu žlicu pa ćemo ići vani. Ako prođeš s odličnim u školi kupit ću ti bicikl. Dok ne popraviš to nema izlazaka.” Ako ovo ako ono…i još toliko takvih i sličnih rečenica.
Mislim da smo svi odgajani principom “nagrada – kazna” ili smo se barem susretali s time. I nekako to ostane u nama i kad odrastemo. I tako lako to prenesemo i u naš duhovni život. Često dođemo u situaciju da sebi postavimo neki određeni cilj; koliko nečeg trebamo izmoliti, napraviti, pročitati…, i onda ako to uspijemo sretni smo, a ako ne uspijemo nismo zadovoljni i to negativno utječe na nas. Navikli smo da nagrada ili kazna jako dobro upravljaju ponašanjem, ali je li to tako i u duhovnom životu?
Navikli smo da nagrada ili kazna jako dobro upravljaju ponašanjem, ali je li to tako i u duhovnom životu?
Je li ti tvoj Bog rekao da to sve izmoliš i napraviš? Je li ti to moraš? Ispada kao da se igramo nekih duhovnih bombončića; trčimo za nekim ciljevima koje smo sami sebi postavili i mislimo da će nas ne/ispunjenjem istih Bog manje ili više voljeti. Zatvorimo se u labirint pogrešne duhovnosti i sami sebi dajemo ocjene kakvi smo vjernici te se prema tome kažnjavamo ili nagrađujemo.
Zatvorimo se u labirint pogrešne duhovnosti i sami sebi dajemo ocjene kakvi smo vjernici te se prema tome kažnjavamo ili nagrađujemo.
Vrijeme je da odrastemo i na duhovnom polju kao što smo i na svim ostalim. Jer umaramo se u moru bespotrebnosti. Naš Bog je puno više od tih zadataka koje sam sebi zadao. To izgleda kao da kažem: “Pusti me, Bože, sad molim.” Bog se ne može “odraditi” ili “ispuniti”. On se živi, diše. 24/7.
⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀ ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀ ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀
Kao da mužu, ženi ili djetetu kažeš: “Odvolio sam te za danas.” Za ljubav nema radnog vrmena; ona je ili uvijek ili je nema. Tako je i s Bogom; ili je uvijek ili Ga nema.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.