Riječi koje danas slušamo u evanđeoskom odlomku nadovezuju se na Isusove proročke riječi o razorenju Jeruzalema, o mnogim lažnim prorocima, o tjeskobnim trenutcima koji će zadesiti sav narod. Možemo s pravom reći da su ovo apokaliptične riječi koje Isus izgovara svojim suvremenicima. Zato današnji liturgijski odlomak i započinje riječima u one dane, nakon one nevolje. 

Egipat! Velesila koja je jedno vrijeme vodila glavnu riječ u svijetu te se smatrala nepobjedivom, spletom ovozemaljskih okolnosti, nestala je. Mnoge su sile prije Egipta nestale. Sada je tu Rimsko Carstvo. Sila koja je disciplinirana, društvo koje je uređeno, no nesvjesno da je na svojevrsnoj prekretnici. Mnogi moćnici ovoga svijeta, mnogi faraoni i, na koncu, u Isusovo doba, rimski carevi, smatrali su se bogovima. A sam Isus nam u današnjem evanđeoskom odlomku donosi šokantnu vijest: Doista, sile će se nebeske poljuljati. Sile nebeske! Kakve to veze ima s ovozemaljskim vladarima? Isus nam danas prorokuje! Smatrali su sebe bogovima koji hodaju po zemlji, zato i sam Isus za njih govori da su „sile nebeske“. Onoga trena kad svijet i narod otvore oči potaknuti dolaskom pravoga Boga i pobjedonosnog kralja, ove će se nazovi „sile nebeske“ uzdrmati i poljuljati. Dolazi Kralj koji mijenja ovaj svijet na takav način da mijenja definiciju kraljevanja, vladanja. 

Dobro, Isus prorokuje propast naroda, tj. ovozemaljskih vladara. Otkuda onda tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja kako donosi evanđelje netom prije današnjeg odlomka ili, kako kaže prorok Danijel u prvom čitanju, bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena? Zašto radi propasti jednog ili drugog vladara ljudi gube nadu? Upravo zato jer su se u Isusovo doba ljudi počeli previše oslanjati na ovozemaljske vladare te su postali toliko prizemljeni da su, gledajući u njima lažne bogove, svoga pravoga Boga stavili na marginu života. Usto, gledajući propast čovjeka, polako gube nadu u bolju budućnost. Ljudi se boje jer ono što se smatralo vječnim, neprolaznim, zapravo nije takvo. Na religioznom su području „bogovi“, oni koji su smatrani svetima, ipak samo prolazni ljudi.

Sam je Gospodin to došao promijeniti. Sve takve koji sebe nazivaju silama, koji sebi daju nebeske, božanske atribute, pravi je Bog došao na jedan svojevrstan način raskrinkati. Došao je, unatoč svemu, pokazati kako zapravo Bog djeluje i tko je on u pravom smislu riječi. „Sile nebeske“ su vlasti koje su iskorištavale narod, koje su dominirale ljudskim životom te su, logikom jačega, ugnjetavali sve one koji su bili slabi ili bi im stali na put. Isus nam u današnjem odlomku naglašava da je, za razliku od ovih vlasti, došao iskoristiti samo jednu našu stvarnost, da je došao samo na jedan način od nas ljudi tražiti naplatu – a to je ljubav. 

Upravo u ovom vremenu pred sam kraj crkvene godine, brate i sestro, moraš iznova u sebi pronaći svoje počelo, izvor ljubavi, onaj zajednički nazivnik svima nama ljudima – Isusa Krista. Htjeli si to priznati ili ne, on je ipak jedan i jedini Bog, onaj koji nas vodi, koji nas uči pravim vrijednostima, iako je ta pouka nekada teška i zahtjevna. A ne govori li upravo On, tvoj i moj Bog, nebrojeno puta o načinima kako na ovom svijetu pokazati tu ljubav prema drugima te kako se pripremati za njegov dolazak kad se to zbude? Jer doći će dan kad ćemo imati priliku ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. Ta je moć, ta je slava kudikamo veća od različitih lažnih proroka, od ovozemaljskih vladara, od svake nedaće i svakoga grijeha koji može zadesiti nas vjernike. 

Razmišljajmo danas o činjenici da nakon ovozemaljskog života imamo stati pred lice Sina Čovječjega.

Razmišljajmo danas o činjenici da nakon ovozemaljskog života imamo stati pred lice Sina Čovječjega. Molimo stoga da njegovom pomoći možemo umaknuti svemu lošemu, grešnomu, oduprijeti se zlu u vlastitom životu da sam Gospodin na kraju može i tebe i mene svrstati među svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Krešimira Šafa prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.