Svjedočimo svoju vjeru i riječima i djelom – poziva vlč. Nikola Jurković koji upravlja župom Sv. Jurja mučenika u Gornjoj Stubiti. Kako je župa smještena u središnjem dijelu sjevernih padina Medvednice bila je jako pogođena potresom koji se dogodio 22. ožujka 2020. godine. Štete su procijenjene na više od 30 milijuna kuna. „Najviše su bila pogođena naselja koja se nalaze na padinama Medvednice: Hižakovec, Slani potok, Karivaroš i Sveti Matej. Iz Slanog potoka iseljeno je oko 30 obitelji, a privremeni smještaj im je pronađen uz pomoć naše Općine i dobrih ljudi. Uz obiteljske kuće stradala je i kapela sv. Fabijana i Sebastijana i svi objekti trebaju temeljitu obnovu. Također su stradale župna crkva i župna kuća. Zahvalan sam svojim župljanima i dobrotvorima iz cijele Hrvatske, poduzetnicima, Županiji i Zagrebačkoj nadbiskupiji što su nam izašli ususret i pomogli oko obnove unutrašnjosti crkve. Od prosinca prošle godine možemo se okupljati u crkvi, jer do tada smo slavili misu vani pod šatorom”.

Zbog štete od potresa na župnoj kući župnik se morao preseliti u Pastoralni centar. „Hvala Bogu što imamo Pastoralni centar u župi i što ga možemo koristiti i u stambene svrhe osim onih svakodnevnih katehetskih. Za župnu je kuću potrebna temeljita obnova i vjerujemo da će se to u dogledno vrijeme dogoditi. Uključeno smo u Fond solidarnosti obnove objekata stradalih u potresu. Skoro godinu dana radimo na planu obnove, radimo na pripremi dokumentacije i veseli me što bismo za jedno tjedan, dva mogli potpisati ugovor za obnovu kapele sv. Fabijana i Sebastijana u Slanom potoku. Nakon toga nam slijedi obnova župne crkve i župne kuće”.

U župi izraženo služenje vjernika

Župa sv. Jurja u Gornjoj Stubici prostire se na 50 kvadratnih kilometara, i na području župe živi oko 4500 tisuće vjernika. Župnik ističe da su ponosni na 13 kapela, od kojih se u njih tri na mjesečnoj bazi slave mise, uz redovite mise u župnoj crkvi. A, u župi je izraženo služenje Crkvi u darivanju i volontiranju. „Angažiranost vjernika me je ugodno iznenadila kada sam došao u Gornju Stubicu. To je moja prva župa kojom upravljam već sedmu godinu. Želio bih ovdje napraviti poveznicu s prijašnjim župnikom mons. Ivanom Špoljarom koji je bio u Gornjoj Stubici 33 godine. Od vremena komunizma do danas uspio je profilirati takav tip pastorala i posvijestiti ljudima da je župa njihova. Da ono što u župi imaju, grade, obnavljaju, ulažu, da je to nešto što će ostati njima, njihovoj djeci, kao što su naše bake i djedovi ostavili nama. U župi djeluje jako puno volontera – od voditelja zbora, glavnog orguljaša, voditeljice i voditelja Caritasa, raznih udruga i pokreta koji djeluju, gdje ljudi svoj dio vremena i znanja žele pokloniti župi i ostalim župljanima”.

Crkveno zemljište darovano za izgradnju vrtića

Unatoč tužnoj realnosti iseljavanja iz Hrvatske, pa rasprostranjenom području župe Gornja Stubica koriste se sve mogućnosti da se održi život. Tako je Zagrebačka nadbiskupija darovala zemljište za izgradnju dječjeg vrtića. „Godine 2009. Nadbiskupija je na prijedlog župnika mons. Špoljara darovala veliki komad zemlje u blizini župne crkve za potrebe izgradnje vrtića. Naš vrtić ‘Jurek’ otvorio je svoja vrata 5. studenoga kada ga je blagoslovio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Vrtić je popunjen djecom iz Gornje Stubice. Njih ima oko 90 u pet skupina. Svojim položajem između župne crkve i škole vrtić daje posebnu sliku samome mjestu”. Župnik Jurković zahvaljuje Bogu da se u Gornjoj Stubici nije osjetio trend iseljavanja. Od onih koji su otišli izvan domovine dobar dio se i vratio, na radost cijele zajednice.

“Niti jedna osoba u potrebi nije prepuštena sama sebi”

U župi je aktivan i župni Caritas čijom angažiranošću niti jedna osoba u potrebi nije prepuštena sama sebi. „Imali smo nekoliko projekata uz naš Nadbiskupijski Caritas i Hrvatski Caritas, gdje su se javili brojni Caritasi iz okolnih zemalja i svijeta te pomogli oko prve žurne pomoći. Veliko djelo je učinjeno te smo uspjeli u potpunosti obnoviti jednu obiteljsku kuću stradalu u zagrebačkom potresu. Mnoge obitelji su dobile poklon bonove. Kada gledam sliku potresa u Zagrebu i na Banovini želio bih spomenuti i istaknuti angažiranost naših vjernika. U danu kada se dogodio potres sanirani su i pokriveni krovovi kuća od stradalih obitelji. Angažiranost naših ljudi kada je u pitanju čovjek u potrebi vidljiva je i na Misijske nedjelje, Nedjelje Caritasa, i kroz druge akcije”.

Rudolf Perešin – ponos Gornje Stubice

Vlč. Nikola ističe da je župa darovala Crkvi brojna zvanja – živućih je 5 svećenika i 5 redovnica. Ponosi se brojnim velikanima, a ususret 30. obljetnici Dana pada Vukovara posebno ističe jednog od njih – Rudolfa Perešina. „Uz 30. obljetnicu Dana pada Vukovara mi ćemo u Gornjoj Stubici proslaviti i 30. obljetnicu preleta našega Rudija. Poznato je da je on avionom sletio u Klagenfurtu na aerodromu i tada izgovorio slavnu rečenicu: ‘Ja sam Hrvat. Ne mogu i neću pucati na Hrvate!’. Bližimo se sljedeće godine 25. obljetnici organizacije ‘Susreta za Rudija’ gdje se na razini župe i općine organizira susret njemu u čast koji završava velikim aeromitingom na kojem se može vidjeti MiG – 21, Gripen, F – 16 i razne druge letjelice”.

Međunarodni književni susret posvećen Srcu Isusovu i Marijinom

Župa je uključena i u kulturne projekte te je jedan od organizatora Međunarodnog književnog susreta posvećenog Srcu Isusovom i Marijinom. „Naša molitvena zajednica Srca Isusova uz Udrugu ‘Lipin cvijet’ organizira međunarodni susret koji se svake godine održava kod kapele sv. Vinka u Modrovcu. U događanju sudjeluju pisci iz cijele Hrvatske i šire. Postoji vijeće za odabir radova koji se objavljuju u Zbirci, jer nemamo mogućnosti objaviti sve radove koji nam pristignu. Autori se rado odazivaju za sudjelovanje u tom događaju, i ponosni smo i radosni da ljudi na zadanu temu imaju volju i inspiraciju pisati”.

Rast zvanja uz predanog župnika

Svoj poziv za svećeništvo vlč. Nikola je otkrivao uz uzornog župnika, čovjeka molitva i rada. „Rođen sam u župi sv. Martina pod Okićem, selo Konšćica. Živio sam u tradicionalnoj obitelji, i kroz svoje osnovnoškolsko obrazovanje bio sam dosta povezan sa župnikom vlč. Pavelom Kunštekom. Rado sam mu pomagao i bio u blizini, ne samo liturgijskih događanja nego i onih drugih – od uređivanja okoliša i slično. U njemu sam vidio primjer uzornog svećenika, čovjeka molitve i rada. On je bio samozatajna, blaga osoba koja je uvijek znala u svakom trenutku čovjeku reći lijepu riječ, ali i primjerom pokazati. Nakon svoga osnovnoškolskog obrazovanja upisao sam Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu, završio Klasičnu gimnaziju i 2005. godine odlučio sam da je to ono što proživljavam i živim te sam upisao Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište i Katolički bogoslovni fakultet. Diplomirao sam 2010. godine, a cijelo vrijeme obrazovanja razmišljao sam o onome što mi je kasnije bilo mladomisničko geslo, a to je da je važno Gospodinu prepustiti svoje puteve, u njega se uzdati, imati povjerenja u Njega i onda će On sve voditi. To pokušavam i živim svakoga dana.”

Odrastanje je, kako ističe, bilo obilježeno bezbrižnošću. „Tijekom odrastanja imao sam dobru ekipu za svakodnevno druženje i za igranje. Moram priznati da iz toga razdoblja svoga života ne poznajem računalo i igrice, jer su tek počinjali, ali sam se već u 6. ili 7. razredu uključio u Planinarsku bratovštinu sv. Bernarda iz Samobora. Tu sam upoznao širi krug mladih ljudi, planinara, i uz planinarske križne puteve, izlete diljem domovine, još više sam sazrijevao i dobivao širu sliku Crkve, od one župne. Odlazio sam nedjeljom na svetu misu sa svojom bakom, a kako se počeo buditi poziv i obitelj je počela prihvaćati i više se uključivati u takav način aktivnijeg vjerničkog života”.

Promišljanje o tome kako odgovoriti na poziv pitanje je koje se svakodnevno nameće, napominje vlč. Nikola. „O tome treba razmišljati jer se s time svakodnevno susrećemo. Svaki dan donosi nove izazove i probleme, ali uz svoje geslo da kada svaki dan prepustiš Gospodinu i odlučiš s Njime živjeti, onda je to u potpunosti onako kako On isplanira. Mislim da u Gospodina ne treba sumnjati. Vrlo će lijepo on to posložiti za sve nas”.

Đakon papi Benediktu XVI.

Poseban doživljaj bila su đakonska i svećenička ređenja. „Đakonsko ređenje bilo je 4. prosinca 2010. godine. Radosno sam ga dočekao. Zareditelj je bio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Bila je prisutna i župna zajednica iz moje rodne župe. Tu počinje pastoralna djelatnost mene kao đakona u prvoj mojoj župi sv. Petra apostola u Zaprešiću. Tu sam bio na službi do svećeničkog ređenja koje je bilo 18. lipnja 2011., dan prije moga rođendana”.

Kao kruna ređenju prethodio je susret s papom Benediktom XVI. u Zagrebu. „Nekoliko dana prije ređenja bio je susret sa Svetim Ocem na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Moram priznati da sam imao veliki privilegij da budem đakon na klanjanju na Trgu, i da služim papi Benediktu XVI. Bio sam s njime u sakristiji na Hipodromu, i na odlasku u Nadbiskupskom dvoru sam ga posluživao”.

Dobrodošlica u župu Gornja Stubica iskazana pjesmom ‘Dobro mi došel prijatel’

Nakon svećeničkog ređenja vlč. Nikola je bio na službi župnoga vikara u zagrebačkim naseljima Špansko i Retkovcu, a 2014. godine povjerena mu je služba upravitelja župe u Gornjoj Stubici. „Bio je to novi izazov za mene. Dok je čovjek župni vikar onda i neke određene odgovornosti u župi su ipak na župniku, a ne na kapelanu. Kada sam imenovan upraviteljem župe dođu novi izazovi i nove kušnje. Za mene posebna situacija je bila kada sam se doselio u župu. Bio je četvrtak, zadnji u mjesecu kolovozu, prijatelji su mi dovezli stvari i nakon druženja su otišli. Tada sam da sam odjedanput sam. Svoje sam stvari malo posložio, malo promatrao i gledao, i kako sam bio umoran otišao sam ranije leći. Negdje oko 22 sata čuo sam pjevanje. Počeo sam se propitkivati je li samnom sve u redu dok čujem neke zvukove i glasove. Ustao sam, izašao na balkon i vidio da se župni zbor okupio, došao do ulaznih vrata i zapjevao onu prekrasnu pjesmu ‘Dobro mi došel prijatel’. Tako su mi iskazali dobrodošlicu i pokazali da su oni ti koji brinu, i koji će biti prvi i uvijek na usluzi. I stvarno je to tako do današnjega dana. Moji župljani svojim angažmanom mogu biti primjer i drugim zajednicama gdje se ljudi na malo teži način odazivaju ili uključuju”.

Pastir u biblijskom i u doslovnom smislu

Uz to što je pastir svome stadu, u biblijskom smislu, vlč. Nikola je pastir u doslovnom smislu riječi. „Kada sam došao na župu i kada sam koliko je crkveno imanje oko župne kuće bio sam u problemima jer nisam znao na koji način ćemo to održavati. Potaknut prvom enciklikom pape Franje gdje govori o blagodatima zemlje i svega onoga što nam priroda daje, odlučio sam nabaviti stado ovaca i ograditi zemlju. Ovce taj teren održavaju, a s njima sam želio pokazati primjerom da se trebamo brinuti za zemlju koja nam je darovana. Svatko od nas bi mogao na takav način svoje dvorište ili okućnicu uređivati. Vrlo je važno voditi brigu o zemlji koju ćemo ostaviti svojoj djeci”.

U djeci u Klaićevoj čovjek vidi dubinu svoje vjere

Uz sve obveze vlč. Nikola redovito izdvaja vrijeme za posjet dječjoj bolnici u Klaićevoj. „Od početka svog svećeničkog služenja svaku srijedu u bolnici u Klaićevoj slavimo svetu misu. Uz mene su uključena još trojica svećenika. U popodnevnim satima svećenik obiđe sve odjele i posjeti djecu i roditelje, podijeli sakramente ispovijedi, pričesti, blagoslova, bolesničkog pomazanja i na kraju dana slavi svetu misu. Na misu su svi pozvani i dolaze djelatnici bolnice, roditelji i djeca koja mogu doći, a sve završimo klanjanjem. Prisutnost našega Gospodina uz svećenika i sestre koje tamo djeluju jako je bitna”.

Vlč. Nikola otkriva što dobiva zauzvrat od malih pacijenata. „To su neopisivi trenuci gdje čovjek vidi dubinu svoje vjere u tim malim i hrabrim ljudima, koji se bore s teškoćama i opakim bolestima. Oni vrlo rano prihvaćaju bolest i križ života da time ostavljaju bez riječi. Naravno, ima i puno teških trenutaka gdje se čovjek susreće sa smrću i ispraćajem djece na drugi svijet. U svemu tome, kada smo jedni s drugima povezani, bitna je jačina vjere, jačina sabranosti i sakramenata koji donose život toj djeci. Mi u klinici slavimo i prve pričesti na bolesničkim krevetima i svete potvrde djeca primaju. Ako požele sakrament zna se dogoditi da ga dijete primi puno ranije od one uobičajene prakse”.

Suurednik emisije ‘Pod križem’

Župnik iz Gornje Stubice okušao se i u radijskim vodama. Jedan je od urednika emisije ‘Pod križem’ HKR-a. „To je jedan novi izazov, a prihvatio sam ga na poticaj ravnatelja mons. Fabijana Svaline i glavnog urednika Siniše Kovačića. Ide u dobrom smjeru i drago mi je da mi Bogu posvećene osobe možemo na jedan drugačiji način dati ljudima svjedočanstvo osobnoga života, ali i pomoći razjasniti određene teme i razne druge životne situacije s kojima se kao vjernici susreću. Rado sudjelujem u pripremi za emisiju sa s. Anom Begić, vlč. Branimirom Budinskim i vlč. Tomislavom Kraljem. Ova emisija nas je povezala na poseban način gdje komuniciramo i jedni drugima pomažemo u drugim pastoralnim stvarima koje su nam potrebne da bismo mogli biti na radiju”.