Na pitanje tko je zapravo Jasmin Stavros, sugovornik fra Stjepana rekao je da je gotovo prepošten i predobar, pa ljudi to iskorištavaju. “Često se zbog toga razočaram, ali se ne mijenjam. I, da, trebao bih biti mudriji kod izbora prijatelja, ali opraštam onima koji me povrijede. Odgojen sam tako da poštujem starije, obitelj…, bez obzira što sam na estradi koja funkcionira potpuno drugačije.”

Govoreći o svojoj karijeri, Stavros je spomenuo da je u Americi sedamdesetih godina prošloga stoljeća završio vrhunsku akademiju za bubanj, kasnije ostavio to i prešao u pjevače, ali i u tome je, po mišljenju mnogih, uspio. “Pjesma “Dao bih sto Amerika!” nastala je kao rezultat života u Americi, ali teškoga života”, naglasio je Stavros.

Na pitanje pak što bi u svome životu napravio drugačije, dodao je da bi svakako bio mudriji u odabiru prijatelja. “Naime, prihvaćao sam svačije društvo, pa sam u vrijeme vrtoglavih zarada imao puno “prijatelja”. Ali tu bih štošta promijenio. Ne bih više trčao za novcima, nego bih više bio s obitelji, jer sam prosječno godišnje držao 120 koncerata. Gradio sam karijeru, ali zaboravio obitelj. Molim ih i sada da mi oproste, a znam i da Bogu nikada nije kasno.”

Govoreći pak o promjenama životnih prioriteta i iskustvu vjere, Stavros je naglasio da mu je vjeru prenijela baka, koja se često molila svetom Anti. “Dok sam bio mlad, nisam imao vremena za vjeru jer sam, osim redovite škole, pohađao i glazbenu, a navečer sam imao gaže. Tako da sam se vjeri vratio tek kad sam se oženio. Kad je čovjek mlad i popularan, misli da može štogod hoće. Živjeli smo, ali ne po Božjoj volji, nego kao randez-vous s đavlom, uz drogu i alkohol. Ali molio sam za dobru ženu iz vjerničke obitelji. Ubrzo sam je našao i počeli smo hodati u čistoći. Onda sam počeo i čitati Sveto Pismo, redovitije ići na mise, ali sam nastavio nastupati u klubovima koji su, praktički, predvorje pakla. A treba snage za izdržati sve to. Što mislite, kome se pjeva u četiri ujutro, onima koji piju Coca Colu?!”

Ponovio je da na vrhuncu karijere nije bio s obitelji, ali sada to pomalo nadoknađuje redovitim zajedničkim odlascima na misu, bilo u Jastrebarsko, Karlovac ili Prozorje.

“U vrijeme Domovinskog rata napravio sam valjda tisuću koncerata i znam koliko je krunica značila braniteljima, morali bismo mi opet tako i otkloniti ovu bolest od nas. Ako smo kršćanski narod, možemo molitvom to otkloniti”, zaključio je Jasmin Stavros.