Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH, prenosi Nedjelja.ba.

Utemeljiteljica solidarnosti

Paulinu Jaricot predstavljali su kao „ženu koja je podupirala rad različitih katoličkih udruga i organizacija“, ženu koja nastoji živjeti kao „kvasac koji povezuje katolički apostolat“ (sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot. Biografija, op. cit., str. 320). Suosjećala je sa siromašnima i pomogla im da osvijeste svoje dostojanstvo i da se bore za pomoć svojih suvremenika. Pomogla im je da bolje prihvate Evanđelje kako bi po njemu mogli živjeti. Također je predstavljena kao „utemeljiteljica solidarnosti prema radnicima i misionarka“, potpuno usmjerena prema Mariji i Isusu, njezinom Gospodinu. Zar nisu i oni podnijeli veliko „neprijateljstvo grešnika“ (sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 320), a da ih to nije obeshrabrilo ili odvratilo od poziva na obraćenje.

Paulinina osobnost osvjetljava svijet vjernika laika jer je uključena i u povijesne (ljudske) i nadnaravne (duhovne) događaje. Ipak, ponekad je bila toliko uronjena u svojevrsnu zamku pravnih poteškoća uzrokovanih spomenutom prijevarom. U tim trenucima nalikuje na svog „nevino osuđenog“ Gospodina, koji je zamolio kćeri Jeruzalema da ne plaču za njim, već nad sobom i nad svojom djecom (Lk 23,28). Način na koji je Paulina pokušala riješiti pravne probleme može biti ohrabrenje svakom čovjeku koji se nađe u sličnoj situaciji u svojoj potrazi za istinom i pravdom, kao i ohrabrenje siromasima koji često nemaju financijska sredstava za obranu. Ovo promišljanje također nas navodi na preispitivanje na koji se način, mi kao vjernici, uključujemo u solidarno i bratsko djelovanje, kako bi u svijetu vladali pravda i mir.

Žena borac

Kao čitatelji poslanice Hebrejima, dopustimo da Božja riječ izazove promjenu u nama, kako bismo uistinu bili dio Kristovih svjedoka koji su odbacili grijeh i prihvatili izdržati iskušenja očiju uprtih u njega „Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi s desna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom“ (Heb 12,2).

Trebamo li Paulinu učiniti „zaštitnicom uništenih trgovaca“ ili „zaštitnicom mladih katoličkih radnika“ ili čak „zaštitnicom pokreta kršćanskog preporoda“? (Sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot. Biografija, op. cit., str. 321). Opisana je kao borac, žena posve predana misiji Crkve, puna apostolskog žara, poput Sv. Katarine Sijenske i apostola. Paulina nije samo „mučenica koja za sebe ništa ne traži od Boga, osim da je Janje dočekuje u podnožju svog prijestolja, poput siromaha koji je u njezinim rukama držao požutjelu potvrdu o siromaštvu“ (Sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot., op. cit., str. 321).

Učenica-misionarka

Paulina Jaricot bila je „učenica-misionarka“, kako ju naziva Sveti Otac, s karakteristikama apostola, svjedoka Uskrsloga, poput žena koje su slijedile Isusa i svjedočile za njega nakon njegova uskrsnuća. Živi od euharistije, izvora i vrhunca kršćanskog života. Zapravo, budući da vjernici krštenjem postaju dio Crkve i „sudjelujući u Euharistijskoj žrtvi, koja je izvor i vrhunac svega kršćanskog života, oni prinose Bogu božansku Žrtvu i same sebe s njome: tako svi, bilo prinosom bilo svetom pričešću, ispunjaju svoju za­daću u liturgijskom činu, ne svi jednako, nego svaki na svoj način“ (II. Vatikanski koncil, Lumen gentium, br. 11).

Napomenimo da „sveta euharistija sadrži svo duhovno blago Crkve, naime samoga Krista, našu Pashu, kruh živi, ​​čije je tijelo oživljeno po Duhu Svetom i daje ljudima život, pozivajući ih da u sjedinjenju s njim prikazuju svoj vlastiti život, svoj rad i sve stvoreno. Tada možemo vidjeti kako je euharistija doista izvor i vrhunac evangelizacije“ (Presbyterorum ordinis, br. 5).

Paulina Jaricot i njezino Djelo se i danas se pojavljuju kao diskretna, umirujuća pomoć mnogim misionarima rasutim po cijelom svijetu. Oni su je upoznali znaju njenu važnost u povijesti evangelizacije i poslanja Crkve. Paulina je, poput Papinskih misijskih djela, putokaz kršćanske brige, razmjene među crkvama i zajedničke predanosti misijama izvan granica vlastitih zemalja. To je kršćansko milosrđe – snažan znak crkvenog zajedništva. To je ujedno i ponuda financijskih sredstava univerzalnoj Crkvi za misijsko djelovanje – za sudjelovanje u evangelizacijskoj misiji Crkve, slijedeći svog Gospodina u Duhu Svetom – jer Bog želi da se sva ljudska bića spase i spoznaju istinu (1 Tim 2,4). Paulina svojim zagovorom prati hodočasnike u potrazi za dubljim duhovnim životom, dolazeći u susret Mariji i njezinu Sinu.

Bolje upoznati Paulinu znači bolje razumjeti važnosti koračanja putem pomirenja i mira, kako bi se s drugima izgradila civilizacija beskrajne ljubavi. To je također prilika za stvaranje društva koje se temelji na bratskom dijeljenju i organiziranoj potpori za sve misionare, okupljanjem svih kršćana oko Isusa Krista, „čovjeka solidarnosti“ s Ocem i u Duhu, u ostvarenju plana spasenja koji se tiče cijelog čovječanstva. Obnovljeno sjećanje na Paulinu, „siromašnu Mariju“ kršćanskoj braći i sestrama omogućuje produbiti suosjećanje, podršku misijskom djelovanju Crkve i nastavak življenja u duhu obraćenja i ljubavi.