"Kada bi mi netko pokazao, ne znam kakvo čudo - da ovaj studio HKR-a pretvorite u vrt - to bi bilo ništa prema čudu kojem sam ja svjedočila, a to je; što je dragi Bog u meni napravio, što je napravio s mojom dušom", poručila je Teodora Živković, v. d. provincijalne priorice Karmelskog svjetovnog reda, gostujući u emisiji 'Zašto vjerujem'.
„Vjerujem zato što sam Isusa upoznala i znam kome vjerujem. Osvijetlio je moju dušu i kada smo se prvi puta sreli imala sam osjećaj – sada to znam, a ne tada – kao da mi je rekao: ‘Hajde, zajedno ćemo poraditi na nutarnjem tvojem stavu, na tvojoj duši”, rekla nam je Teodora Živković, nekoć direktorica velike banke, a danas provincijalna priorica Karmelskog svjetovnog reda koji broji više od 150 članova. Ali kada se uključila prije kojih dvadesetak godina to nije bilo tako. Bilo ih je niti 10.
I sada kada bi mi netko pokazao, ne znam kakvo čudo – nastavila je – da ovaj studio HKR-a pretvorite u vrt, to bi bilo ništa prema onom čudu kojem sam ja svjedočila, a to je; što je dragi Bog u meni napravio, što je napravio s mojom dušom i kakva je to nutarnja promjena. To je – ja mislim – najveće čudo, poručila je gostujući u emisiji ‘Zašto vjerujem’.
Baš nedavno je čula i prekrasno tumačenje evanđeoskog izvještaja o pretvorbi vode u vino na svadbi u Kani galilejskoj. Jedan je svećenik u propovijedi, naime, rekao: To je najveće čudo. Kamene posude; to smo mi. Ne vidi se što se događa unutra. Ne vidi se što se događa u nama, a događa se velika promjena, rekla je te se u tom kontekstu i ovoga prisjetila:
Dosta je teško bilo u banci, u tom okruženju, pokazivati svoju vjeru. Moraš poštovati ono što je ili pisano ili nepisano pravilo u jednoj takvoj instituciji. Dakle, nije bilo govora o vjeri jer je to bilo – kako se izrazila – nešto ‘za po doma’.
„Ono što sam mogla učiniti to sam ipak učinila. Svako jutro sam išla na svetu misu. Pomolila se za taj dan i za sve svoje djelatnike i za sve u druge u banci. Koliko je to donijelo ploda, ne zna.
Ono što se ipak dogodilo da kad je krenula proučavati sv. Tereziju Avilsku, nekako je istovremeno krenula u PBZ-u na puno seminara. „Zaista su bili krasni i brinuli o nama direktorima da prođemo sve moguće seminare. Prvi je bio o vođenju projekata i onda je u meni sinulo da bih mogla napisati ‘kako je Terezija Avilska vodila projekt’; na koncu osnivanje samostana.”
Koliko ih je osnovala i način na koji ih je vodila. Prepoznala je nakon seminara da to isto rade i oni u banci te „kako smo crtali faze i načine projekata ja sam nacrtala i uvidjela da sve faze koje sam ja učila tada, za vođenje projekata, sve isto je radila i Terezija Avilska”.
„Osim jedne stvari, ona se oslanjala na dragoga Boga. To je jedina faza koja nije bila rečena i koju nismo pronašli u seminarima za vođenje projekata”, kaže HKM-ova goša koja se podsjetila da je prošla i puno tečajeva komunikacije te može reći da nekakvih 10 % od toga možeš usvojiti i promijeniti svoj način komunikacije s kolegama, međutim 90 % kao da se zaboravi.
I tu je krenula proučavati sv. Tereziju; način na koji je ona razgovarala s ljudima. Otkrila je u konačnici da je svetica izvrsna učiteljica komunikacije. Tu se u razgovoru za HKM dotakla najdražeg doživljaja u svojoj bankarskoj karijeri; s o. Darijom Tokićem držala je seminar za klauzurne časne sestre karmelićanke pod nazivom „Sveta Terezija Avilska – učiteljica komunikacije” u Karmelu u Breznici i to za sestre iz svih samostana.
To je bilo jedno prekrasno druženje i doživljaj, opisala nam je. „Dobila sam dozvolu od biskupa da mogu ući u klauzuru i tada smo posebno bili radosni jer su bile tri grane Karmela zajedno na istom mjestu.
O tome nam je provincijalna priorica Karmelskog svjetovnog reda puno detaljnije progovorila u emisiji – poslušajte na ovome linku čitavu snimku – pa i o tome ima li pravo obući redovničku odjeću, a vraćajući se, pak, u razgovoru na seminar o komunikaciji za bankare, zaključila je:
Nakon tri, četiri dana učenja o komunikaciji – s Terezijom Avilskom – tek tada sam mogla nešto primijeniti i na poslu. To je bio pravi seminar jer svetičina komunikacija nije iz učenja ‘kako govoriti’, ‘kojom rečenicom se prvo obratiti’, nego njezina komunikacija proizlazi ‘iz nutarnjeg stava’.
„Znači, moj nutarnji stav, kako ga mijenjam i kako ga formiram, on će govoriti o tome kako ću ja komunicirati s drugima”, rekla nam je, među ostalim, Teodora Živković koja i članove Franjevačkog svjetovnog reda danas slično poučava. U mirovini svakako ne miruje jer, također, kao v.d. provincijalne priorice KSR-a priprema njegovo konačno utemeljenje u ovoj 2019. godini za što je i dobila mandat od karmelićana.
U emisiji je još otkrila: Što joj je u životu učinila jedna posuđena knjiga o nepoznatoj svetici? Kakva je bila suradnica pokojnome o. Vjenceslavu Mihetecu kroz gotovo 30-tak godina? Može li se živjeti s Bogom kao što je živjela Terezija Avilska? Kakvi su bili Božići u obitelji gdje je tata bio komunist te koje prednosti imaju klauzurne redovnice i što to pronalazi u Bibliji?