Govor je jedan od najvažnijih elemenata ljudske komunikacije, istaknule su gošće emisije Argumenti te dodale da je on baza na kojoj usvajamo sva svoja znanja, upoznajemo druge i gradimo društvo. „Govor je specifikum čovjeka. Temeljno je naše određenje. Mi se predstavljamo putem govora i time svoj identitet potvrđujemo”, istaknula je Darija Hercigonja Salamoni, logopedica i voditeljica Centra za ranu rehabilitaciju i podršku u zajednici (SUVAG).

Mucanje je u emisiji opisano kao veoma složen problem, a novija istraživanja govore o porastu jezično-govornih poremećaja kod djece.  Najčešće se javlja u predškolskoj dobi i do četiri puta je češće kod dječaka nego kod djevojčica. Genetika, neurofiziologija, dječji razvoj, obiteljska dinamika i traume neki su od čimbenika koji mogu pridonijeti razvoju mucanja. No, unatoč brojnim istraživanjima, jedinstven i potpuno točan odgovor o tome što ga točno uzrokuje ne može se dati, kako je objasnila logopedica Darija Hercigonja Salomni.

Zna se dogoditi ponavljanje poremećaja, da ga vi u jednom postotku ili potpuno riješite, dobijete tečnost, ali dođe do neke situacije koja je možda zahtjevna, koja je okidač i ponovno se aktivira ono što smo mislili da smo riješili

Darija Hercigonja Salamoni

“Zna se dogoditi ponavljanje poremećaja, da ga vi u jednom postotku ili potpuno riješite, dobijete tečnost, ali dođe do neke situacije koja je možda zahtjevna, koja je okidač i ponovno se aktivira ono što smo mislili da smo riješili”, dodaje o dinamici mucanja Hercigonja Salomni. Istaknula je da su vježbe i rad sa stručnjacima posebno važni.

To potvrđuje i učiteljica razredne nastave Gordana Ivančić koja je navela da se učitelji u radu često susreću s ovim, ali i drugima poremećajima u govoru.

Gordana Ivančić

S obzirom na sve učestaliju prisutnost takvih poremećaja kod djece, Ivančić naglašava je veoma važno cjeloživotno obrazovanju kako bi učitelji znali odgovoriti na sve izazove te u konačnici pomoći djeci.

Nemamo dovoljan broj logopeda u Hrvatsko, upozorava Hercigonja Salamoni.

Osim nedostatka adekvatne stručne pomoći, velik problem za sve koji mucaju je i nedostatak razumijevanja društva. Tome je u emisiji posvjedočila Vlatka Bakran Burić svojim iskustvima.

Mucanje sam smatrala svojim prokletstvom, kao da sam neka roba s greškom, da manje vrijedim jer se ne mogu izraziti

Vlatka je mucanje počela shvaćati kao teret kada je krenula u školu u kojoj postala meta podsmijeha svojih školskih kolega. Iako je u obitelji imala nekoliko osoba koje mucaju, ta nova okolina počela joj je nametati niz novih pitanja. „Razmišljaš li ti kako ćeš jednog dana naći posao, kako ćeš pričat s ljudima, tko će se zaljubit u tebe takvu mucavu”, navodi Bakran Burić neka od njih. „Mucanje sam smatrala svojim prokletstvom, kao da sam neka roba s greškom, da manje vrijedim jer se ne mogu izraziti”, opisala je.

Vlatka Bakran Burić

S vremenom je, kako kaže, usvojila niz tehnika koje su joj pomogle da lakše kontrolira svoje mucanje. „Često mi ljudi kažu da ne bi nikad rekli da mucam, a ja si mislim: ‘da samo znaš kakvu gimnastiku ja sada vodim u glavi i o čemu sve vodim računa’” dodala je. Čitanje naglas, lagano ljuljanje, pauze u govoru, tiše i pjevno pričanje… Sve je to pomoglo Bakran Burić koja je zaključila da je najveći korak koji je učinila u svojoj borbi s mucanje zasigurno to što je prihvatila sebe i shvatila da je mucati u redu.

Prihvaćanje svih poremećaja i svih različitosti temelj je na kojem moramo graditi društvo, istakla je na kraju Hercigonja Salomni.

Tolerancija je najvažnija. Stoga, kada razgovarate s osobom koja muca pokažite strpljenje i interes za ono što vam priča, poručile su sugovornice.

Više saznajte u priloženom videu: