"Gdje je naše bogatstvo? Materijalno? Ako je, dijelimo ga. Duhovno? Još više, to bogatstvo nam je Bog dao i baš njega traži da ga dijelimo drugima. Do kraja, do kosti, bez pridržaja! Svima, ponajviše onima koji nas ne vole, proganjaju. Kako? Netko je bogat slušanjem, empatijom, netko će dati ruku nekome u poslu, drugi nekome da se pridigne, treći će smiješkom podizati mnoge....što smo dobili nije naše, materijalno smo oteli siromasima a duhovno...svi smo siromasi duhom i dužni smo jedni druge darivati. Neumorno, ludo, poput Isusa, do kraja, bez obzira na cijenu. To je naše poslanje, jer mi smo kršćani, aleluja je naša pjesma", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.
Može li se mudro moliti? Da li je potrebno biti mudar i čemu služi mudrost? Kralj Salomon je tražio samo mudrost da može pravedno i pošteno vladati pa ga je Bog nagradio mudrošću kakvu nitko nije ni prije ni poslije njega imao ali i mnogim drugim darovima i bogatstvom. (1 Kr 3, 5-14) Zašto je dobio sve? Jer je tražio samo ono najpotrebnije za svoje poslanje. Bio je kralj i nije tražio svoju slavu nego Božju.
“Zavapih i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.” (Mudr 7) Kako mi molimo? Bože daj mi zdravlja. Jedni drugima govorimo – samo neka je zdravlja a za drugo lako ćemo! To nije mudro. Što će nam svo zdravlje svijeta ako dušu izgubimo? Zar je bolest prokletstvo? Ili križ koji spašava i vodi nas bliže Bogu?
“Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (Mk 10, 17) pita mladić Isusa. To je mudro. Takva molitva je mudra! Prvo pitanje koje trebamo postaviti Bogu u molitvi, u razgovoru s Njime. Bože što želiš od mene? Tako tražimo Božju volju a ne svoju jer Boga pitamo što nam je činiti a ne daj mi ovo ili ono. Pitamo Boga što mi trebamo raditi za Njega!!! To je naše najvažnije pitanje Bogu, pitanje našeg života! Koje je naše poslanje, što Bog želi od nas?! To je pitanje svih pitanja za nas!
Tako tražimo Božju volju a ne svoju jer Boga pitamo što nam je činiti a ne daj mi ovo ili ono. Pitamo Boga što mi trebamo raditi za Njega!
Što god molimo recimo – “ako je Tvoja volja, jer samo Ti Bože znaš što je dobro za mene, zdravlje ili bolest, siromaštvo ili bogatstvo, dug ili kratak život…!” Nakon što je Isus nabrojao najvažnije zapovjedi mladiću, i mladić sav radostan rekao da sve te zapovjedi vjerno izvršava, Isus ga je pozvao na nešto više, na potpuno predanje. Pozvao ga je da se sav preda. Pozvao ga je na najsigurniji put, put totalne vjere, potpunog povjerenja u Boga, put Isusov, odricanja, trpljenja, put svetosti! Kako je mladić odgovorio na Isusov poziv? “On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.” (MK 10, 22)
I… jako je važno da ne mislimo da je taj odgovor bio jednokratan kao što ne postoji jednokratno obraćenje nego samo cjeloživotno.
Koliko smo mi puta čuli takav poticaj od Isusa u molitvi? Ako nismo, nismo molili nego sebično. Ako jesmo, dobro smo molili ali odgovor koji smo dali Isusu zna svatko za sebe. I… jako je važno da ne mislimo da je taj odgovor bio jednokratan kao što ne postoji jednokratno obraćenje nego samo cjeloživotno. Odgovor Isusu na poziv na svetost, na potpuno predanje je naš cijeli život. Odgovor dajemo svaki dan.
Mladić iz današnjeg evanđelja je bio jako bogat i nije se htio odreći bogatstva jer ga je volio više nego Isusa. Bio je navezan na prolazno. Ali, ne mislimo da mi koji nismo bogati da nemamo isti problem. Ne, ne, nikako! Samo se sjetimo se Petra u Djelima apostolskim kada se obraća prosjaku bogalju koji ga je tražio milostinju – “Nemam novca, ni srebrna ni zlatna. Ali dajem ti što imam: u ime Isusa Krista Nazarećanina, ustani i hodaj!” (Dj 3,6)
Još više, to bogatstvo nam je Bog dao i baš njega traži da ga dijelimo drugima. Do kraja, do kosti, bez pridržaja!
Gdje je naše bogatstvo? Materijalno? Ako je, dijelimo ga. Duhovno? Još više, to bogatstvo nam je Bog dao i baš njega traži da ga dijelimo drugima. Do kraja, do kosti, bez pridržaja! Svima, ponajviše onima koji nas ne vole, proganjaju. Kako? Netko je bogat slušanjem, empatijom, netko će dati ruku nekome u poslu, drugi nekome da se pridigne, treći će smiješkom podizati mnoge….što smo dobili nije naše, materijalno smo oteli siromasima a duhovno…svi smo siromasi duhom i dužni smo jedni druge darivati. Neumorno, ludo, poput Isusa, do kraja, bez obzira na cijenu. To je naše poslanje, jer mi smo kršćani, aleluja je naša pjesma.