U Biblije piše: ‘Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom’, a zašto su onda crkve pune kipova i slika?

Taj prigovor se može često čuti, od primjerice protestanata ili pak onih koji su se iznevjerili u Katoličkoj crkvi, ali ti prigovori su vrlo često neargumentirani. U Starom zavjetu to uistinu piše. No treba znati u kojem kontektu je donesena ta odredba. Treba imati na umu da objava ne završava Starim zavjetom. Za nas kršćane, iako uvažavamo Stari zavjet, objava se nastavlja u Novom zavjetu. Prema tome, vrhunac Božje objave je događaj Isusa Krista i svime onime što je vezano uz njega. Postoji i prigovor kako su kršćani iznevjerili Sveto pismo budući da ne poštuju subotu iako u Starom zavjetu stoji da je subota Dan Gospodnji. No, mi slavimo nedjelju.

Spomenut ću i primjer u Djelima apostolskim, u 11. poglavlju, kada su Petru iz jeruzalemske zajednice počeli prigovarati kako se druži previše s poganima, prihvaća njihove običaje, ne drži se Svetog pisma te jede nečistu hranu. Tada je Petar prepričao svoju viziju u kojoj je pred sobom vidio stol pun nečiste hrane te je čuo Božji glas: “Petre, kolji i jedi!”, a on je tada odgovorio: “To je nečista hrana, ne mogu to jesti”. Na to je Bog rekao: “Ono što sam ja očistio nemoj ti više nazivati nečistim!”. Dakle, Božja objava raste. Ona je svoj vrhunac dosegla u osobi Isusa Krista.

Vratimo se na zabranu izradu kipova. Kada je ta zabrana donesena, neki su štovali kip zlatnog teleta. Naime, dok je Mojsije izbivao na Sinaju zbog kamenih ploča na kojima su isklesane Božje zapovijedi, Židovi su izgradili kip zlatnog teleta kojeg su štovali kao boga. Naime, u to doba su se štovali kipovi kao bogovi kojem su se onda klanjali. Zbog toga dolazi do te zabrane i Bog govori: Nemojte imati druge bogove uz mene.

Mi kršćani se ne klanjamo kipovima i slikama. Oni nam samo predstavljanju Boga ili nekog sveca.