Punim imenom Teresa de Ahumada, rođena je 1515. godine u španjolskoj Avili, u uglednoj obitelji s dvanaestero djece. Iako je kod sestara augustinki primila dobru vjersku izobrazbu, u mladosti se prepustila bezbrižnu životu. Vrlo živahna i draga u društvu, zanesena ljepotom i ljubavlju, na veliko iznenađenje svih koji su je poznavali, u 21. godini stupila je u samostan karmelićanki u Avili, uzevši ime Terezija od Isusa. Uskoro je morala napustiti zajednicu zbog teške bolesti koja ju je dovela do praga smrti. Čudesno je ozdravila po zagovoru sv. Josipa. Vrativši se u samostan, prepustila se osrednjosti, zanemarila molitvu i njegovala duge razgovore na samostanskim rešetkama. Bilo joj je 39 godina kad se trgnula i odlučila vjerno slijediti evanđeoske savjete te strogo opsluživati propise redovničkog poziva.

Uz velike poteškoće, njezinim marom nastao je novi Karmel, bosonoge karmelićanke strogog opsluživanja.

Obnoviteljica

Po savjetu iskusnih duhovnih vođa, Terezija je poduzela naporno djelo oko obnove karmelićanskoga redovničkog života povratkom na izvore. Surađivala je s Ivanom od Križa u obnovi muškog ogranka Karmelskog reda. Uz velike poteškoće, njezinim marom nastao je novi Karmel, Bosonoge karmelićanke strogog opsluživanja. Našla je zadovoljstvo u molitvi koja ju je dovela do mističnih vrhunaca. U to vrijeme nastala su njezina djela, među kojima “Knjiga Gospodinovih smilovanja”, “Put savršenosti” i “Zamak duše”. Diljem Španjolske osnivala je samostane kao mjesta molitve i pokore. Umrla je 1582. godine u Avili. Blaženom je proglašena 1614., a svetom 1622. godine. Kao prva žena 1970. godine proglašena je crkvenom naučiteljicom. Njezino mistično iskustvo i danas je putokaz mnogim vjernicima koji teže za kršćanskom savršenošću.

Kad joj je u 12. godini umrla majka, molila je Gospu da joj bude majkom.

Mističan pristup

Iako bez posebne prouke, Majka Isusova prisutna je u mnogim Terezijinim spisima i mističnim iskustvima. Marijansku pobožnost njegovala je od mladenačkih dana, a kad joj je u 12. godini umrla majka, molila je Gospu da joj bude majkom.

Iskustvom marijanske mistike promišljala je tajne Kristova čovještva i Marijine nebeske proslave.

Na temelju evanđeoskih svjedočanstava u mističnim doživljajima unosila se duboko u Marijin život, u prizore Navještenja, Pohođenja, Prikazanja u hramu i Bijega u Egipat. Često se zaustavljala kod tajne Kristova utjelovljenja u Mariji i u vjernim dušama. “Gospodin je htio ući u krilo Presvete Majke. Budući da je Gospodin, sobom je donio slobodu, budući da nas je ljubio, postao je jedan od nas.” Duhom se unijela u Marijino sudjelovanje u vazmenom otajstvu, u kojem je pratila svoga Sina od muke i smrti do radosne zore uskrsnuća. “Kod križa je trpjela u svojoj duši umirući u strašnoj smrti.” U tamnoj noći duha doživljavala je Marijinu patnju i napuštenost, a tako i radost uskrsnuća. “Netom je uskrsnuo [Gospodin], ukazao se našoj Gospi, jer je to žarko želio… te je s njom ostao dugo, budući da ju je trebalo tješiti.”

Kako je navela u “Zamku duše”, svaki napredak na kršćanskom putu događa se po djelatnoj prisutnosti Djevice Marije, koja zagovara za grješnike koji joj se povjeravaju

Predstojnica

Za Tereziju Avilsku, Marija je prva kršćanka, učenica i sljedbenica Kristova sve do križa. Uzor je krjeposti, pralik vjernih duša i jedinstva s Gospodinom. Koji su se više približili Kristu, više su trpjeli poput Marije. Siromašna je i skromna, iako je Boga s neba dovela na zemlju, u svoje djevičansko krilo. Kako je navela u “Zamku duše”, svaki napredak na kršćanskom putu događa se po djelatnoj prisutnosti Djevice Marije, koja zagovara za grješnike koji joj se povjeravaju.

Za svaki samostan koji je utemeljila, htjela je da u njemu Marija bude majkom, da jača vez obiteljske prisnosti, podržava duhovni život i predsjeda molitvi kao moćna Zagovornica kod svojega Sina. Za Tereziju, Marija je ‘predstojnica’ samostana, a njezine redovnice su ‘kćeri’ bl. Djevice Marije. “A vi, moje kćeri […] hvala Bogu što ste istinske kćeri ove Gospe, jer imajući u njoj tako veliku Majku, ne morate se sramiti mene, koja sam tako loša. Nasljedujte našu Gospu, cijenite veličinu i prednost koju imamo u tome što je imamo kao zaštitnicu.”

Odvažna i kreativna obnoviteljica, duhom sjedinjena s Gospodinom, Terezija je Gospi pripisivala milost stalne zaštite i svoga obraćenja. “Prepoznala je da je Božja dobrota veća od svih zala koja bismo mogli učiniti. Bog ne pamti našu nezahvalnost, ne umara se praštati, ali je velika opasnost da ga se mi umorimo moliti za oproštenje”, istaknuo je papa Franjo prigodom 50. obljetnice proglašenja Terezije Velike crkvenom naučiteljicom.