Procesiju u čast Kraljice Svete Krunice - Gospe od Pobjede u Rijeci organizirali su riječki dominikanci.
Procesijom u čast Kraljice Svete Krunice – Gospe od Pobjede vjernici svjedoče važnost molitve svete krunice. Osim toga vjernici iskazuju zahvalu Blaženoj Djevici Mariji za sve primljene milosti.
Procesija se održava od svetišta Gospe Trsatske do crkve sv. Jeronima, kako bi se među ostalim, podsjetilo na veliku kršćansku pobjedu u pomorskoj bitci kod Lepanta prije 450 godina.
Svetu misu predslavio je pater Nikola Leopold Noso, a nakon svete mise uslijedilo je predavanje Stipe Kljaića iz Hrvatskog povijesnog instituta temu na temu “Hrvati i Lepant:450. godišnjica”.
Podsjetimo:
Velik doprinos Hrvata
Bitka kod Lepanta dogodila se u sklopu tzv. Ciparskog rata, 7. listopada 1571., kad su se pomorske snage Osmanskoga carstva sukobile s flotom Svete lige, pod vodstvom Don Juana Austrijskog. Snage Svete lige isplovile su iz luke u Messini, a uključivale su 204 galije, 6 galeaca, 28 transportnih brodova iz Dubrovnika i više manjih brodova. Imale su 80.000 ljudi u posadama, od kojih 30.000 vojnika.
Iako službeni zapisi ne postoje, procjenjuje se kako je među 80.000 mornara i vojnika Svete lige kod Lepanta bilo više od 10.000 Hrvata.
Velik doprinos hrvatskih gradova, posebice Dalmacije (koja se tada nalazila pod vlašću Mlečana), vidimo i u popisu galija koje su sudjelovale u bitci: bile su tu creska galija Sv. Nikola, krčka Uskrsli Krist, rapska Sv. Ivan, šibenska Sv. Juraj, trogirska La Donna, hvarska Sv. Jerolim i galija Sv. Trifun. Zadarska galija zarobljena je kod Krfa prije nego što se uspjela priključiti glavnini flote, a Hrvati su sudjelovali i na galiji Lav iz Kopra.
Ako se uzme u obzir da su moćnici poput Savoje i Malteškog reda svoj doprinos u borbi protiv islama iskazali u samo po četiri galije sa svake strane, tada sa pravom možemo reći da je doprinos Dalmacije i hrvatskih mornara na šest galija bio ogroman, do te mjere da je demografska slika Dalmacije u godinama nakon bitke postala sablasna.
Čudesna pobjeda
Na vrhovnom admiralskom brodu La Reale vijorila se zastava Svete lige koju je sam papa blagoslovio i predao Don Juanu. Za čuvare zastave bilo je određeno 12 Bokelja, a o silini sukoba svjedoči podatak da su, braneći zastavu, osmorica poginula, a ostala četvorica ranjena.
Završna (treća i najteža) bitka zaključena je premoćnom pobjedom Svete lige, zahvaljujući spretnom manevru đenovskih brodova koji su u jednom trenutku napustili bojište i zaplovili prema otvorenom moru.
Dan-danas nejasno je jesu li to učinili iz straha ili je to bila genijalna zamisao. Međutim, na povratku su udarili turske snage s boka. Turci su uspjeli spasiti manje od polovice svoje flote, a njihov je poraz označio kraj turske premoći na istočnom Sredozemlju.