Što kada župnik neprestano u propovijedima izražava ljutnju i koristi se neprimjerenim riječima, kako ga zaustaviti? Je li primjereno da se župnik uporno, iz propovijedi u propovijed, na nekoga ljuti i neprimjereno govori?

Propovijed bi trebala biti naviještanje Božje riječi. Uistinu, župnik propovijed priprema slobodno, na temelju Božje riječi ili iz nekog svog iskustva. Svakako da u propovijedi ne bismo trebali iskazivati neku svoju ljutnju, osobito ne na svoje vjernike ili na nekoga koga ljudi poznaju, jer svatko ima o drugoj osobi drugačije mišljenje. Netko će imati neko pozitivno mišljenje, netko negativno, tako da ljutnu pokazivati na propovijedi ne bi nikako bilo dobro.

Kako upozoriti svećenika koji to koristi za vrijeme propovijedi, koji samo kritizira teško je reći, no možda bi ipak bilo potrebno doći svećeniku, razložiti mu stvar, zamoliti ga da to više ne čini. Možda bi to bio prvi korak, a onda dalje, ako taj korak ne bi uspio, onda po onoj biblijskoj: pozovi jednog ili dvojicu svjedoka sa sobom, pa ga isto tako upozori, ako ne, onda kaži Crkvi. Dakle, možda bi na taj način mogli učiniti nešto da iz nedjelje u nedjelju vjernici ne slušaju samo kritike, prigovore ili napade.

Osobito treba zaustaviti župnikovo korištenje neprimjerenih riječi. Ako svećenik u propovijedi koristi neke neprimjerene riječi, to nikako ne spada na to mjesto i u to vrijeme. Dakle, svećenik neprimjerene riječi ne bi trebao koristiti nikada i nigdje, a osobito ne u propovijedi kada naviješta Božju riječ, jer sigurno da te neprimjerene riječi ne pripadaju u govor o Božjoj riječi. Božja riječ je ljubav, Božja riječ je dobrota, Božja riječ je nešto lijepo, a ne nešto grubo i osorno.

Što učiniti ako poslodavac traži da se radi nedjeljom, a subotom navečer sam bio na nedjeljnoj Euharistiji, kršim li Božju zapovijed?

Pitanje nedjelje se često proteže u našem društvu i našoj Crkvi. Katekizam Katoličke Crkve naglašava da bi nedjelja trebala biti dan odmora, dana kada se više posvetimo svojoj obitelji, dan kada poklonimo više vremena sebi, možda i učenju i vjerskoj naobrazbi, nedjelja bi trebala biti dan Gospodnji. U tom pogledu trebali bismo doći u crkvu i slaviti Gospodina. Sigurno da ovdje postoji poteškoća zbog rada nedjeljom. Ako doista ta trgovina radi čitav dan, onda je veliki problem ljudima, jer ne mogu nedjeljom doći na svetu misu. Zna se dogoditi da, ako ljudi rade po osam sati, neće moći doći navečer još i na svetu misu ili ujutro prije posla, pa se doista stvara problem. Toj osobi bih ipak preporučio, ako je moguće, doći nedjeljom na svetu misu, to je okupljanje župne zajednice, na primjer ako može doći prije posla izvrsno, ili ako može nakon posla, uz sve svoje obaveze koje ima, i obitelj, i to treba računati, jer nedjelja nije samo da posvetimo vrijeme Bogu, nego i svojoj obitelji i sebi, da obitelj ima ručak, da je na okupu i da razgovara nedjeljom, jer često puta se to neće moći dogoditi kroz tjedan.

Po pitanju subotnje mise za koju se smatra da bi mogla zamijeniti nedjeljnu misu valja reći da se u nekim župama u subotu navečer slavi nedjeljna misa, to znači da se čitaju nedjeljna čitanja uz propovijed i pjevanje; dakle sve što ima nedjeljna misa koja je svečanija od redovite mise radnog dana. Radnim danom su mise obično recitirane, prate se biblijska čitanja iz dana u dan, dakle ta je misa, iako je misa uvijek misa, malo drugačija i kraća. Dakle, ako bi u subotu bila pripremljena nedjeljna sveta misa, onda ta misa naravno vrijedi, osobito tamo gdje svećenik ima više župa, pa ne može stići u nedjelju na sve župe ili filijale koje ima u obavezi.

Moja svekrva je u Neokatekumenskom pokretu i ide subotom navečer na nedjeljno slavlje. Često smo bile u raspravi zašto ne ide nedjeljom, jer nije spriječena, dapače bude u kući, čisti po kući i tvrdi da ne treba ići jer je bila jučer.

Rekao bih da je to zloupotreba nedjelje, jer nedjelja je dan odmora i dan susreta s Gospodinom. Za nas vjernike je nedjelja nešto posebno i veliko i svakako bi trebalo sudjelovati na svetoj misi. U neokatekumenskim zajednicama subota jest dan kad oni slave nedjeljnu svetu misu i lijepo je da gospođa dođe, ali možda bi bilo bolje da dođe nedjeljom, a subotom možda prepusti mjesto onima koji nedjeljom ne mogu doći. Bilo bi bolje da dođe nedjeljom na svetu misu i uključi se u svoju župnu zajednicu. Na primjer ako je subotom otišla na susret Neokatekumenskoga puta, nedjeljom neka dođe u svoju župnu zajednicu. Nedjelja je ipak nešto drugo, stoga bih joj preporučio da bude otvorena nedjelji.