Datumi pojedinih svetkovina i blagdana mogu se preklapati s nedjeljama, u tom slučaju, koje slavlje ima prednost?

Zapuštanje nedjeljne svete mise pa makar i za opravdanog razloga i preskakanje liturgije kroz cijeli tjedan moglo bi doista na nas pogubno djelovati da to nenamjerno zanemarivanje, dakle višom silom, postane zapravo jedna naša inercija.

"Učinimo sve što je u našoj moći preko tjedna, kako bismo nedjelju mogli „vratiti Bogu“. To je samo jedan dan od njih sedam u tjednu. (Zlo)Duh apsolutne i beskrupulozne produktivnosti pod svaku cijenu mora napustiti naše živote", poručuje rektor bazilike svetog Antuna Padovanskog u Zagrebu fra Ivan M. Lotar na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Obveza pohađanja mise nedjeljom za katolika nije samo stvar dužnosti, već odražava temeljnu vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji, a poštivanjem odmora na Dan Gospodnji katolici potvrđuju dostojanstvo ljudskog rada, priznajući svoju ovisnost o Božjoj providnosti.

"U današnjem evanđeoskom ulomku možemo uočiti još jednu zanimljivost: ako je Petar imao punicu, tada je zasigurno imao i ženu, što znači da je ona trebala biti gazdarica u kući i imati dužnost posluživati goste, a ne njezina ostarjela majka. No, budući da se ona uopće ne spominje, možemo zaključiti da je Petar vjerojatno bio udovac, a njegova punica udovica koju je primio k sebi kako bi se za nju skrbio", poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud.

Svećenik Zagrebačke nadbiskupije na službi župnika Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko, vlč. Tomislav Šagud, na svojoj je mrežnoj stranici objavio propovijed Četvrte korizmene nedjelje koju prenosimo u cijelosti.

Događa se to svake nedjelje. Župljani jure u svoje klupe nekoliko trenutaka prije početka mise. Katolici koji zaborave doći nešto ranije na misu i oklijevaju ostati barem koju minutu nakon mise, propuštaju kritične trenutke koje bi mogli iskoristiti za njegovanje duhovnog života i rast u svom odnosu s Bogom.

"Bog se našem dolasku na misu raduje kao ženik mladenki. Ali kako se osjeća kada se ne pojavimo, kada ga iznevjerimo i ostavimo samog na oltaru? Dolazak na misu sudjelovanje je u vlastitom vjenčanju s Bogom! Još nisam čuo da je nekoj mladenki bilo mrsko ujutro ustati da dođe na svoje vjenčanje ili da je pomislila kako će zaručniku biti draže da umjesto na vjenčanje ode u prirodu i tamo razmišlja o njemu te mu tako pokaže svoju ljubav. Sekularizirani nam svijet, usmjeren isključivo na korisnost, zatvara oči za onu nevidljivu stvarnost, za istine naše vjere, za mistiku. Euharistija nije neki koristan običaj ili psihološka pomoć za nošenje sa svakodnevicom. Ona je bračno sjedinjenje s Bogom – u pričesti Bog i Crkva postaju jedno", piše vlč. Tomislav Šagud, župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu.

Što kada župnik neprestano u propovijedima izražava ljutnju i koristi se neprimjerenim riječima te kršimo li Božju zapovijed ako subotom navečer, umjesto nedjeljom, sudjeluje na nedjeljnoj Euharistiji? Na ta i druga pitanja odgovarao je u petak, 8. listopada u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" vlč. Antun Sente stariji, župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.

Bog je poručio Mojsiju: "Sjeti se da svetkuješ dan subotnji." (Izl 20, 8)