Crkveni otac i prevoditelj Svetoga pisma na latinski sv. Jeronim pokorničkim životom htio je ukrotiti svoju narav. U pustinji je puno čitao, proučavao Sveto pismo i marljivo učio hebrejski jezik.

Kako donosimo u svakodnevnoj rubrici Svetac dana, kao najboljeg i najsposobnijeg za prijevod Svetog pisma na latinski, tada pučki jezik, papa Damaz pozvao je upravo Jeronima. Na prijevodu je radio više od 20 godina i time u službu Crkve stavio svoje znanje, izvanrednu kritičnost i radne sposobnosti. Uz prijevod je napravio i vrlo vrijedne Komentare. Tako je nastao najslavniji prijevod poznat pod nazivom Vulgata koji je kroz mnoga stoljeća bio službeno Sveto pismo. Prema predaji, posljednje dane života Jeronim je proveo u jednoj pećini u Betlehemu blizu mjesta Isusova rođenja. Umro je 420. godine. 

Jeronima uvijek slikaju pokraj lava. Jednom je u betlehemski samostan zalutao šepavi lav. Redovnici su se u strahu razbježali, a Jeronim je šepavom lavu iz bolne šape izvadio veliki trn. Izliječeni lav ostao je uz Jeronima i postao njegov prijatelj. Sveti je Jeronim zaštitnik Dalmacije, Hrvatske provincije franjevaca konventualaca te Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca.

O Jeronimovoj čuvenoj “Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac” župni vikar karlovačke Župe Presvetog Trojstva fra Mate Bašić za HKM piše:

“Mnogi će govoriti da je sv. Jeronim svjestan svoje žestoke južnjačke naravi, udarajući se kamenom o prsa često znao moliti: ‘Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum’ – ‘Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac’. No, moramo znati da su rimski legionari koji su vjerojatno bili uz Isusa, provodili njegovo mučenje i razapinjanje bili upravo s područja tadašnje Dalmacije, područja s kojeg je bio sam Jeronim te su bili njegovi sunarodnjaci poradi čega se on uzastopce kaje što je bio tadašnji Dalmatinac. Kako god, sv. naš Jeronime, moli za nas.”