Kad ulazim u katoličku crkvu, sviđa mi se pomisao da ulazim u Božju kuću. Uostalom, to je uistinu Njegov dom, koji tamo doslovce živi u Presvetom Sakramentu, to jest u Euharistiji. Prisutan je u tabernakulu i boravi u domu 24 sata dnevno.

Božja kuća

Zanimljivo je da većina katoličkih crkava ima prostor za okupljanje koji je gotovo poput predvorja doma. Zatim, tu je stvarna crkva i -ili kapela, koja nalikuje velikoj dvorani s mnogo mjesta za svadbeni domjenak, a oltar služi kao stol. Zatim, tu je sakristija, zbog čega razmišljam o kuhinji u kojoj se odvijaju pripreme za misu, piše Jacqueline st. Claire s portala Catholic stand.

Crkve imaju različite ukrase i arhitekturu. Neke crkve imaju balkon. Često postoje kipovi različitih svetaca s zavjetnim svijećama. Postoje slike i umjetnička djela onih koji žive s Bogom u Njegovoj kući. Možda slika svete Thérèze iz Lisieuxa. Ili kip Blažene Majke. Crkva je tipično lijepa. Vitraji. Ikone. Podovi popločani. Slike i kipovi. Mozaici. Raspelo.

Zatim, postoje katoličke crkve koje ne oduzimaju dah, baš kao što neke kuće ne izgledaju tako lijepo kao druge. Mislim na moderniji, običniji tip crkve. One koje su po dekoru prilično prazne i pojednostavljena stila. Ipak, to je katolička crkva i Isus je tu uvijek prisutan, tamo živi 24 sata dnevno.

Moja uloga

Sada kada sam ustanovio da smatram da je katolička crkva Božja kuća, moram utvrditi i svoj položaj ili “ulogu” u Božjoj kući. Ako je Bog moj Otac; ako je Isus moj prijatelj; ako je Duh Sveti draga Ljubav koja mi je dana, onda je Božja kuća moja kuća. Ja sam kći Božja i kći ima određene dužnosti u kući svog oca. Na primjer, igram istaknutu ulogu kada moj Otac ima svoju tjednu gozbu. On zapravo ima svetkovine koje se događaju svaki dan, po cijelom svijetu u Njegovim različitim domovima. Usredotočit ću se samo na kuću (župu) u koju odlazim nedjeljom.

Molitva pred Presvetim / Foto: Dario Zürchauer

To je dio moje dužnosti i moje zadovoljstvo otvoriti vrata Božje kuće i poželjeti dobrodošlicu prijateljima, poznatim licima, posjetiteljima ili strancima. Drugim riječima, ja sam pozdravljač. Pozdravljam svoju braću i sestre u prebivalištu našeg Oca.

Druge uloge u kući Oca našega

Imam mnogo braće i sestara koji također igraju istaknutu ulogu u čuvanju kuće našeg Oca i brizi za naše goste. Na primjer, službenici osiguravaju da polaznici pronađu mjesto za sjedenje na gozbi, pozdravljajući i one koji urane i kasne. Oni vode računa da blagdan teče glatko dok vode goste, te prikupljaju žetone i darove za našeg Oca. Žetoni i darovi su zbirke novčanih priloga za potporu Božjoj kući. Tijekom cijele godine traže se drugi darovi, poput božićnih darova za siromašne, prikupljanja hrane za gladne i potpore za druge Božje kuće koje su u potrebi u cijelom svijetu.

Ne samo da postoje poslužitelji, već postoje i oltarni poslužitelji koji prisustvuju gozbenom stolu. Čitatelji čitaju iz Očeve riječi. Riječ koja je Bog (Ivan 1, 1). Zovemo je Biblija i čitamo iz Starog i Novog zavjeta. Sveti Augustin bi objasnio da je to tako da bismo mogli pronaći našeg Spasitelja, Isusa, skrivenog u Starom zavjetu i objavljenog u Novom zavjetu. Kantor ili glazbeni ministar predvodi sve pjesme i odjeljak iz Knjige psalama. Ujedinjeni sa zborom anđela na nebu, stvaraju glazbu i pjevaju.

Izvanredni službenici svete pričesti slični su malim vitezovima, čiji je posao da oprezno i ​​pažljivo predaju euharistiju polaznicima. Obojica daju euharistiju zajednici i štite euharistiju.

A onda često postoji sluga (kojeg nazivamo “đakonom”) koji naviješta Evanđelje, tu dobru vijest da je ovdje kraljevstvo nebesko! On propovijeda Riječ koja je s Bogom (Ivan 1, 1). On naviješta Riječ tijekom prvog dijela liturgije pripremajući se za drugi dio liturgije kada će Riječ postati tijelo (Ivan 1,14).

Kađenje/ Foto: Dario Zürchauer

Riječ tijelom postaje kroz svećenika. Bez svećenika ne bismo imali hrane i očišćenja svojih grijeha. Naši svećenici imaju prekrasnu ulogu i to objašnjava zašto nam treba više svećenika. Svećenik djeluje u osobi Isusa Krista! Bog nam oprašta grijehe preko svećenika. On nam služi i govori preko svećenika. On blagoslivlja zajednicu preko svećenika. On se nudi na križu preko svećenika. On postaje svećenik od krvi i mesa.

Kad gozba započne glazbom, moje je srce spremno pjevati glasom koji mi je dao naš Otac. Oči mi se usredotočuju na svećenika i njegove pratioce dok odlazi do oltara i ljubi “stol” na koji ćemo donijeti kruh i vino.

Svećenik me čisti Duhom Svetim i vatrom, opraštajući mi sve lakše grijehe, tako da mogu biti čisto opran i čist za svog Oca, kao što sam bio na svom krštenju.

Sudjelujem u gozbi. Slušam kako svećenik govori. Ponekad svećenik na nas djecu baca dragulje. Nažalost, ponekad baci svoje bisere na svinje (Matej 7, 6), primjerice kada i ne slušam homiliju. U drugim slučajevima svećenik ili đakon možda uopće nemaju dragulja i jednostavno bacaju sjeme koje neće rasti. Drugim riječima, njihovi napori propadaju.

Nakon homilije ustajem spremno da objavim svoj savez sa svojim Ocem. Ovo su riječi vjere u kojoj izvana i iznutra obnavljam svoje uvjerenje i predanost našem dragom Ocu. Zatim svećenik moli i zagovara sa svim sinovima i kćerima koji mole u sjedinjenju s anđelima i svecima te onima u drugim kućama diljem svijeta.

Riječ postaje tijelo

Riječ koja je objavljena tijekom prvog dijela gozbe sada će postati tijelo u kojemu će sudjelovati sinovi i kćeri. Nekoliko djece dolazi s darovima do oltara, prezentirajući kruh i vino.

Svećenik, u Isusovoj osobi, uzima kruh i vino, nudi ga Ocu i pritom nudi svima nama braćo i sestre Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo koje On jest. Ovo je vrijeme kada više nisam sam u Božjoj kući. To je kad Bog uđe u moju kuću.

Ne smijemo zaboraviti da postoji još jedna kuća. Mnogo manja i manje čudesna. To je moje vlastito tijelo. Ipak, Isus rado posjećuje moj dom. Zato se On učinio tako dostupnim kao kruh i vino. Tako da bih, konzumirajući Ga, ušao u moju kuću.

Moja kuća

Očigledno govorim Isusu s ostalom braćom i sestrama govoreći: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.”

Često, kad Isus uđe u moju kuću na svetu pričest, uzbudim se što mi dolazi Kralj kraljeva i ljubav mog života. Tada me često srami ili zabrine stanje u kojem se nalazi moja kuća. Kuća mi se brzo zaprlja! Toliko grijeha. Ožiljci i otvorene rane. I ne čistim uvijek svoj nered. Zato prije primanja Isusa molim Njegovu Majku da mi pomogne očistiti kuću. Zgrabi metlu i pomete prašinu. Ne samo da ga ostavlja čistim, već ostavlja i vaze s ružama po cijelom domu.

S vanjske strane kuće izgleda savršeno čisto i uredno. Nosim svoju najljepšu odjeću i dragulje prilikom posjeta Isusovoj kući. Samo, Isus me neće samo vidjeti, nego će me posjetiti.

Volim onaj trenutak kad pokuca na vrata moje kuće riječima: “Tijelo Kristovo”. Žurno otvaram vrata s “Amen”. Tada Isus ulazi na vrata i privlači me k sebi. Čvrsto se grlimo.

“Ovdje si”, mogu mu reći nakon dugog tjedna od prošle nedjelje. “Nedostajao si mi.”

“Ovdje sam”, kaže. “I nedostajala si mi.”

Čak i ako je to svakodnevna misa, čeznem zagrliti i poljubiti svog dragog Isusa u obraz. Možda ću ga zamoliti da sjedne u moju kuću-obično na kauč-kako bismo mogli razgovarati blisko i imati najviše srdačnih razgovora.

Ponekad sam užasna domaćica. Ne priznajem da je Isus ušao u moju kuću. Možda ću ga pozdraviti, ali brzo se odvratiti ili ću čak zaspati. Jadni Isus. Ali On je navikao da ga se ignorira ili ne primjećuje. To je zato što Mu vrijedi samo biti sa mnom. Čak i kad ne prepoznajem tko je u mojoj kući i mislim da On mora biti vrtlar nezamjetan jer je Marija Magdalena mislila da je Isus samo vrtlar dok je plakala na grobu (Ivan 20,15).

Lijenost/Unsplash

Uživajte u Isusovoj prisutnosti

Isus i ja se jako zabavljamo ili jednostavno uživamo u međusobnoj prisutnosti. Možemo se smijati i šaliti. Možda ću mu uvijek iznova zahvaljivati ​​što je došao i ponuditi mu ruže koje mi je dala njegova majka. U jednom trenutku, mogao bi me pogledati vrlo ozbiljno i pitati me imam li za njega određenu namjeru tijekom ovog posjeta. Mogu mu reći jedno ili navesti hrpu ljudi kojima je to potrebno, ili mu reći da Njegova Majka drži sve moje namjere (što toplo predlažem. Davanje Marije naših nakana za molitvu skida pritisak s nas i na našu Majku punu ljubavi , koja će ih sigurno dati svome Sinu.)

Prije nego što smo spoznali, gozba je završila. Iako ih ne mogu vidjeti, mogu pogledati gore prema anđelima i svecima jer njihovoj gozbi nema kraja. Znam da ću se jednog dana pridružiti vječnoj gozbi. Do tada, nastavimo ulaziti u Božju kuću i pritom neka Bog uđe u našu kuću.