Doc. dr. Marin Strmota s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu je naglasio da je demografska situacija svugdje teška. Međutim, u nekim zemljama Europske Unije nije toliko loše zato što migracijska bilanca nije svugdje ista. Što se tiče Hrvatske, poseban je problem to što smo na europskom dnu zbog snažnog iseljavanja i tragičnog demografskog minusa.

Prof. dr. Roko Mišetić, pročelnik Odjela za sociologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta podsjetio je da se politika demografije dotiče samo prigodno: “Imamo Nacionalnu populacijsku politiku iz 2006. Međutim, od 62 mjere, za koje postoje jasni kriteriji tko ih i kako provodi i tko će sve nadzirati, tek se deset mjera provodi u potpunosti, dvadesetsedam tek djelomično, a dvadeset i pet nikako. Za uspjeh demografskih mjera nužno je da ih se primijenjuje cjelovito i dugoročno, inače se ništa ne može dogoditi.”

Ulaganje u obitelji nije i ne smije biti milosrđe

Strmota je dodao da gospodarski razvoj nije jedini uvjet za obiteljsku odluku za više djece. Roditeljima je važnija stabilnost i sigurnost:

Moramo shvatiti da pomoć obiteljima nije nikakav trošak nego ulaganje u mlade i obitelj.

“Tek kad to shvatimo, tek tada ćemo moći dobro kreirati naše politike. Vidljivo je i jasno da za sada nema političke volje jer se to smatra politikom milosrđa i troškom u kojem će se “prosuti” 100, 200 ili 500 milijuna kuna. Tako je bilo i u nekim drugim zemljama, ali su one promijenile smjer. Mi, nažalost, još nismo i nećemo, sve dok ne shvatimo da je ulaganje u obiteljsku politiku ulaganje u budućnost.”

Strmota je, kao demograf, pohvalio primjer mađarske Vlade koja je mladim roditeljima osigurala kredite uz sniženu kamatnu stopu, otpisivanje kredita kako bude rastao broj njihove djece te majke koje rode barem četvero djece doživotno izuzela od obveze plaćanja poreza na dohodak.

Brojne obitelji stup su društva

Prof. dr. Kristian Jambrošić, član Upravnog odbora udruge ‘Obitelji 3plus’: “Svi poslodavci i sve strukture društva moraju biti svjesni da su obitelji, posebno višečlane, nužnost i potreba. Tvrtke bi se trebale odreći malo svoje komocije i majkama, koje ipak češće traže rad na pola radnog vremena, to omogućiti, jer to je samo jedna od prepreka u odluci za više djece, ali vrlo važna. Ako se nađe više takvih prepreka, obitelj se teško odlučuje na “dodatno” dijete jer ih sve te zapreke demotiviraju.”

Jambrošić je naglasio da sustav nije prilagođen majkama ili očevima višečlanih obitelji, a u Hrvatskoj ih ima 112.000.

Dodao je da nikada nije čuo nekoga tko je rekao da mu je žao što je imao treće ili četvrto ili peto dijete, ali mnogi su rekli da im je žao što, dok su mogli, nisu imali više djece.

Dobra pronatalitetna politika je dobra za sve

Mišetić je upozorio i da pronatalitetna politika jest, ali nipošto nije samo političko pitanje. “Naime, baza radnika se prazni, a mi moramo održavati zdravstveni, obrazovni i mirovinski sustav. Mi jednostavno moramo stvarati pozitivno društveno okruženje za višečlane obitelji, kako bi opstali.”

Jambrošić je, kao član Upravnog odbora udruge “Obitelji 3plus”, dodao da je cilj njihove Udruge ne samo postaviti neki model nego primjerom pokazati da je i u današnje vrijeme, kolikogod to bilo zahtjevno organizacijski i financijski, moguće imati više djece. “Naravno, potrebna nam je i pomoć države i kompanija u kojima radimo, odnosno cijelo društvo mora pomoći tome.”

Strmota je zaključio: “Tzv. vladajuće elite moraju shvatiti da obiteljska politika nema veze ni s lijevima ni s desnima, nego s opstojnošću jednog naroda, jedne države i stanovništva. Ne morate voljeti svoju državu, ali barem poštujte svoje sustave. Zar ne vidimo ljude oko nas kojima su ugrožene mirovine, ljude koji krpaju kraj s krajem? Tu je kraj priče – ulaganje u ljude na sve moguće načine.”