Proslava 20. rođendana ove samoborske udruge – možemo slobodno reći nacionalnih i zadnjih godina pomalo međunarodnih razmijera – počinje na samoborskoj Cerini u 17 sati svetom misom zahvalnicom koju će predvoditi vlč. Robert Mokri, duhovnik udruge koji je s njima od prvih dana.

Na proslavi će predstaviti knjižicu objavljenu za ovu priliku – koja nam je najviše pomogla za nastavak teksta – te otvoriti etno izložbu ‘Tri susede’.

Svirat će tamburaški sastav, a iz Udruge ‘Ekosspiritus’ dali su i upute kako stići do njihove kuće-sjedišta jer ipak je to Samoborsko gorje:

Na Cerinu je moguće doći osobnim automobilom, a organizirani autobus iz Zagreba do Smerovišća kretao bi iz parkirališta Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu istoga rođendanskog dana, 4. rujna, u 15. 30. Cijena je više nego simbolična, no potrebno je prethodno prijaviti se na e-mail: ekosspiritus@gmail.com. Naime, autobus će biti organiziran ako se prijavi najmanje 30 zainteresiranih.

Na Cerini je moguće i prenoćiti u planinarskom domu. Prijava noćenja je također moguća na isti način, kao i prijava za dolazak na ovu feštu najkasnije do 1. rujna. Dobri duh ove udruge, kao i mnogih njihovih inicijativa, projekata i planova je kontakt osoba: Radovan Librić, tajnik Udruge ‘Ekosspiritus’.

Foto: Ekosspiritus

„Veliko je bogatstvo nastalo djelovanjem Udruge. Već dugi niz godina svakim danom nastojimo okupljati se oko Gospodina i štujući naše svece zaštitnike djelovati na dobro Crkve i svijeta u vremenu u kojem živimo”, prve su riječi uvodnika rođendanske knjižice u kojoj će se vrlo detaljno moći naći podaci o njihovom poslanju i plodovima.

„Nakon zajedništva u Udruzi” – nastavlja se u tekstu – „ naše obitelji i župe kojima se vraćamo postaju bogatije za iskustvo duhovnosti planine koja nas tako silno privlači”.

Oni su – podsjećamo – začetnici PKP-a u Hrvatskoj; Planinarskog križnog puta koji se proširio po Domovini od Đakova do Dubrovnika.

Postoji mnogo puteva koji vode do Boga. Jedan od njih sigurno prolazi i planinama

Ovi Samoborci i njihovi prijatelji su puno toga sagradili i obnovili, spasili od propadanja ili zaborava, prošli su kilometre imali (i imaju) nebrojene članove, okupljali su, osmišljavali projekte i puno toga dobrog organizirali.

„Ali to nije ono pravo bogatstvo” – kažu – „o kojemu vrijedi govoriti”.

„Udruga ‘Ekosspiritus’ su ljudi, ljudi sa svojim različitim talentima i željom da svijet u kojem žive učine malo boljim, malo ljepšim, malo duhovnijim mjestom za život.”

Pročitajte nekoliko naglaska iz njihove faktografije: Udruga je osnovana u rujnu 2001. na Kožlaku kod Samobora. Osnivači su je zamislili kao udrugu građana koja bi se bavila duhovnim, planinarskim i eko-etno temama. S vremenom je početni plan uspješno rastao i razvijao se, te se dopunjavao i obogaćivao dodatnim sadržajima, a to su:

Cerina, centralni prostor okupljanja u Samoborskom gorju koji je uspješno završen krajem 2004. godine. Tu je njihov Planinarski dom, u kamenu, uređen u tradicionalnom etno stilu.

Dobio je ime po obližnjem slapu ‘Cerinski vir’. Otvoren je vikendom i prema potrebi, pa i za radionice duhovne tematike.

Uredili su kućnu kapelu posvećenu sv. Izidoru Seljaku. U noj se održavaju molitve, euharistijska slavlja i jednom godišnje 24 -satno klanjanje.

Spominjemo i da su ‘ekosspiritusovci’ na katu osmislili Etnografsku zbirku, uredili u okolišu vrt, voćnjake i cvjetnjake.

U izdvojenom dijelu, u osami, malo podalje, tu je i ‘mjesto tišine i molitve’ – ermitorij Sv. Jakova apostola, mala drvena kućica za pustinjački način života, jer očito i za to ima potrebe u Udruzi.

Najpoznatiji su rekli smo kao PKP-ovci koji su kao zajednica mladih planinarski križni put samoborske župe Sv. Anastazije prvi put organizirali 1987. godine u svome kraju. Od tada su obišli gotovo sve vrhunce Lijepe naše, uz neke međunarodne suradnje.

Foto: Ekosspiritus

Imaju također Katehetski tim, zatim Obiteljsku zajednicu ‘Ekosspiritus’, te noćni križni put s Velikog četvrtka na Veliki petak kojeg u svome gradu organiziraju od 2015. godine.

Ne zaboravimo ni Hrvatsko planinarsko društvo sv. Patrika.

Djeluje od 2004. i okuplja članove uglavnom mlađe životne dobi. Ono održava planinarske škole za djecu i o tome poručuju: ‘Postoji mnogo puteva koji vode do Boga. Jedan od njih sigurno prolazi i planinama…’

Organiziraju izlete i ljetne kampove, čak i na Velebitu, te od 2010. potpisuju tradicijsko Društvo sv. Izidora seljaka u kojem brinu o čemu drugom nego o hrvatskoj tradiciji.

Zadnjih godina probili su još jednu granicu:

Prije šest godina osnovali su Bratovštinu sv. Jakova apostola, uz ostalo, s ciljem pomaganja svima – organizacijski, moralno i duhovno – koji se spremaju na vrlo zahtjevno hodočašće u svetište Santiago de Compostela u Španjolskoj.

Tiskali su tako za taj Put i prvu službenu hrvatsku hodočasničku putovnicu, prepoznatljiva u gostinjcima i smještajima na Putu sv. Jakova.

I za kraj ono o čemu zadnjih mjeseci redovito izvještava i redakcija Hrvatske katoličke mreže: Udruga obnavlja tradicionalne Camino puteve diljem Hrvatske.

Na kraju ostaje samo pitanje: Koliko je Udruga ‘Ekosspiritus ‘učinila u prvih 20 godina svoga postojanja i djelovanja: puno ili malo?

Foto: Ekosspiritus