Fra Bonaventura Duda (14. 1. 1924. – 3. 8. 2017.) bio je franjevac i svećenik, teolog, bibličar, sveučilišni profesor, pjesnik, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, glavni urednik (s Jurom Kaštelanom) tzv. Zagrebačke Biblije, prevoditelj Novoga zavjeta i skladatelj. U ovoj je knjizi fra Duda predstavljen u njegovoj osobnosti; u njegovoj jednostavnoj i zauzetoj ljudskosti, poručuju iz Kršćanske sadašnjosti.

„O, kako je govorio fra Bonaventura Duda! Njega nije bilo dovoljno samo slušati. Trebalo ga je i gledati. Pozorno promatrati. Jer on je govorio cijelom svojom osobnošću. I najjednostavnijim događajima, i najjednostavnijim riječima i gestama, znao je toliko toga izreći. Toliko toga potaknuti. Utisnuti dubok, neizbrisiv, nadahnjujući trag“ (iz knjige).

Stjepan Lice je tijekom više desetljeća živio u blizini fra Bonaventure Dude, susretao se s njime, dijelio s njim srodna iskustva, surađivao s njim u različitim aktivnostima, bio urednikom pojedinih njegovih knjiga. U proslovu ove knjige Stjepan Lice pomalo suzdržano piše da “smisao ovih stranica nije predstaviti fra Bonaventuru Dudu na sustavan način, nego pokušati prikazati kako se on u svojoj iskričavosti i utišanosti odrazio i nastanio u njegovoj životu i njegovoj duši, posvjedočiti o njegovim tragovima zauvijek utisnutima u putove kojima prolazi.”

Ako vam Božja riječ nema što reći, a što će vam moje riječi, rekao je fra Bonaventura, pokupio svoje stvari i vratio se u samostan na Kaptolu

Fra Bonaventura Duda ovdje je predstavljen tako da ga svatko tko je imao prilike iskusiti njegovu blizinu, može prepoznati onakvoga kakav je on bio, kao što ocrtava, primjerice, ova zgoda: “Jednom je otišao u neki obližnji grad voditi duhovne vježbe časnim sestrama. Duhovne vježbe započeo je slavljenjem svete mise. Nakon mise okupio je sestre pa ih je jednu po jednu pitao koji je ulomak iz evanđelja čitao tijekom svete mise. Nijedna se nije mogla sjetiti. Ako vam Božja riječ nema što reći, a što će vam moje riječi, rekao je fra Bonaventura, pokupio svoje stvari i vratio se u samostan na Kaptolu. Jedna od sestara koja je bila na tim duhovnim vježbama rekla mi je da su joj to bile najsnažnije duhovne vježbe u životu.“

Naslovnica knjige “Živio sam u vrijeme fra Bonaventure Dude”

Ovom knjigom dodaje se jedna osobna, osobita, izrazito dojmljiva dimenzija osobnosti fra Bonaventure Dude. Pojedinosti i zgode – dirljive ali i prpošne – zapisane na ovim stranicama, mogao je zapisati samo netko tko mu je bio blizak:

„Jednom se fra Zvjezdan Linić odlučio i, u duhu siromaštva, iz svoje sobe na samostanski hodnik izbacio sve što mu nije bilo nužno. Na objedu je obavijestio braću da od stvari pred njegovom sobom svatko može uzeti što hoće. Fra Bonaventura je rekao da će on prvi birati. Otišao je do fra Zvjezdanove sobe i uzeo stripove Asterix, Lucky Luke i Tin‑Tin, sve na francuskom jeziku. […]

Fra Bonaventura je pred Božjom riječi stajao sa strahopoštovanjem. Bio je njome zadivljen i potresen

Žarišna osoba Zagrebačke Biblije bio je fra Bonaventura Duda. On je pred Božjom riječi stajao sa strahopoštovanjem. Bio je njome zadivljen i potresen. Tada – i svega svojeg života – htio je biti njezin požrtvovni poslužitelj, ne njezin procjenitelj. I jer ju nije procjenjivao, ona mu se otkrivala – i darivala – u svojim dubinama. Posluživao ju je s osobitom osjetljivošću za značenje riječî i duh jezika. Cijeloga svojeg života bio je njezin tumač – i životom i govorom i suzama. Ne jednom je rekao da bi Bibliju, kada bi ju ponovno prevodio, preveo drukčije. radovao se mogućnosti novog prijevoda na hrvatski jezik. I nadao se da će novi prijevod doživjeti.“

Ova knjiga ne želi biti spomenik, nego podsjetnik u kojemu je sadržano nadahnuće da je svaki čovjek pozvan izboriti se za sebe, ali i – možda još i više – boriti se i, koliko uzmogne, izboriti za ljudskiji svijet.

Knjigu Živio sam u vrijeme fra Bonaventure Dude možete pronaći u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.