Gospodine Isuse Kriste, koji si lice Očeva milosrđa, objavitelj njegove dobrote i tražitelj svih izgubljenih, pogledaj smjerno na nas – ranjene grijehom i odmetnutošću od tebe, zaslijepljene utopljenošću u svijet i obuzete brigama za ono što traje tek trenutak, nevrijedan pred tvojom vječnošću.

Otvori nam srca da umijemo čuti tvoju riječ milosrđa i osjetiti snagu tvojih milosrdnih djela, jer samo otvorena srca možemo primiti dar ljubavi i radovati se u njoj. Ti nas, Gospodine, pohađaš milosrđem, jer samo po Očevu milosrđu i njegovoj očinskoj sućuti možemo iznova stati na prag njegova doma i iskati zagrljaj njegove ljubavi.

Čistiš nas od grijeha i oslobađaš svake zarobljenosti!

Ti nas grliš ljubavlju, prije nego stupimo pred Oca, čistiš nas od grijeha i oslobađaš svake zarobljenosti da bismo bili dostojni njegova pogleda i njegove ispružene ruke, koja nas prima i uvodi u dom vječnosti.

Gospodine Isuse Kriste, koji se ne umaraš dolaziti k nama, uvijek iznova u svakoj našoj nevjernosti, u svakome lutanju i zaboravu na tebe, dođi u našu tamu i u svjetla koja zasljepljuju, dođi u našu nijemost i buku koja zaglušuje, dođi u osamljenost koja razara i u zajedništva koja ne ispunjaju.

Dođi da bismo spoznali što uistinu jesmo!

Dođi da bismo spoznali što uistinu jesmo i da bismo novim žarom žudjeli biti u tebi, jer samo po tebi i po tvome daru istinski jesmo, – u istini u kojoj smo stvoreni i u zagrljaju kojim smo otkupljeni. Dođi, Gospodine Isuse!

Autor: fra Ante Crnčević / Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral