Slika našeg renesansnog slikara koji je utjecao na Tintoretta i El Greca, koju čak ni svjetska stručna javnost nije mogla vidjeti više od pola stoljeća, napokon je u Hrvatskoj. Kako ističe ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović, „lansirana je u orbitu svjetske povijesti umjetnosti”.

Ovo Medulićevo remek-djelo stiglo je u Hrvatsku zahvaljujući obitelji Kojaković koja je sliku kupila u londonskoj aukcijskoj kući Christie’s. Vlasnik slike ambasador, poduzetnik i kolekcionar Andrija Kojaković kaže da je na Medulića čekao dvadeset godina.  “Nikada se nisam htio natjecati na aukciji ako bi sudjelovala neka hrvatska institucija ili muzej, smatram da to nije fer”, rekao je.  Sa suprugom je, i na njezinu inicijativu, odlučio sliku donijeti u Hrvatsku i po prvi put u njenoj povijesti izložiti je u javnoj muzejskoj ustanovi. Slika je sve do sada bila čuvana u privatnim kolekcijama, a prema ugovoru, idućih osam godina moći će se razgledati u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Tako se slika „Trijumfalni doček kralja Saula nakon što je David porazio Golijata“, pridružila poznatoj Medulićevoj slici „Bogorodica s djetetom“ koja je u Muzej stigla u prosincu 2017. godine i koja je također izložena u Stalnom postavu Muzeja. Dva remek- djela koja se sada nalaze u MUO, jedina su dva originalna Medulića koja se čuvaju u hrvatskim muzejima. Slika je rađena tehnikom ulja na drvenoj podlozi većih dimenzija (92.5x 109.8cm).

Povjesničarka umjetnosti Flora Turner–Vučetić istraživala je zanimljivu povijest Medulićeve slike. Tijekom stoljeća pojavljivala se u različitim zbirkama i pod različitim naslovima, od prvog poznatog vlasnika u 19. stoljeću, londonskog galerista i antikvara Martina Colnaghija, preko princa Pavla Karađorđevića, pa do privatne kolekcije u Italiji iz koje se nakon gotovo pedeset godina pojavila u aukcijskoj kući Christie’s u Londonu.

Ravnatelj MUO Miroslav Gašparović zahvalio je obitelji Kojaković, istaknuvši kako je uz samu ljepotu slike važna i dimenzija ‘činjenja dobra’, odnosno gesta obitelji koja ju je kupila i nije spremila u svoj dom, nego dala svima priliku da u njoj uživaju.

Andrija Medulić Schiavone hrvatsko-talijanski je slikar i bakrorezac, a prezime Medulić izveo je Ivan Kukuljević Sakcinski u XIX. stoljeću od prezimena talijanske obitelji Meldolla, doseljene u Zadar iz pokrajine Forlì, dok je sam Medulić dodao nadimak Schiavone (dalmatinski Hrvat). Podatci o Meduliću vrlo su oskudni, pa se povjesničari umjetnosti do danas nisu u mnogome složili o njegovu životu i radu. Oko 1530. došao je vjerojatno u Veneciju i potpao pod utjecaj Bonifazija Veronesea i Parmigianina, kod kojega je možda učio u Bologni ili Parmi, a u Veneciji je postao jedan od prvih i najizrazitijih predstavnika nove slikarske struje, manirizma. Radio je uljene slike na platnu i drvu, freske, crteže i grafike biblijskoga, mitološkoga i alegorijskoga sadržaja, rjeđe portrete, i među prvima u Italiji pejzaž kao zasebnu temu. Pripadao je krugu istaknutih venecijanskih umjetnika (J. Sansovino, Tintoretto, Tizian, A. Vittoria).