Zdravo, Marijo, milosti puna. Marijo, već mi samo ime, kojim te nazvao anđeo Gabriel, otkriva tvoj najdublji identitet. ‘Milosti puna’ – oduvijek ispunjena Božjom ljubavi. Pod tim imenom poznaje te sam Gospodin.

Za njega si bila očuvana još od majčine utrobe. Njemu na slavu udahnula si svoj prvi udah, zaplakala svoj prvi plač i otvorila svoje oči koje su već od rođenja čeznule za čistoćom pogleda.

Najvjernija službenice Božja, hvala ti što me ponovo pozivaš na obraćenje srca, na još odanije predanje i služenje Očevoj volji. Hvala ti što me neprestano pozivaš na iskrenu, jednostavnu ljubav.

Marijo, ti si im vjerovala do kraja – od Betlehema do Golgote!

Promatram tvoj susret s anđelom. Marijo, mogla si… mogla si bez problema reći da nisi za to, da ti se ne da, da se ne osjećaš spremnom, da te strah, da odabere nekog drugog. Nitko te nije silio na tvoje “da.” Sama si to željela, sama si odabrala ono što je On htio.

Neka mi bude po tvojoj riječi. Ti si oduvijek živjela samo od Božje ljubavi. Ona je bila tvoj prvi i konačni cilj. Živjela si za vječnost. U svome si Prečistom Srcu imala snažno urezane zapovijedi ljubavi. U svojim si mislima neprestano razmišljala o Njegovim Riječima… Vjerovala si im.

Marijo, ti si im vjerovala do kraja – od Betlehema do Golgote. Elizabetine riječi: “Blažena ti što povjerova…” na današnji dan postaju tako snažne i uzorite. Ti si živjela za Božje ambicije, ne za svoje. Prihvatila si ono što Bog traži od tebe.

Umnoži u meni vjeru kakvu si sama imala!

Tvoja životna želja nije bila neka velika i svima uzorita (‘hladna’) svetost koju ćeš postići u pustinji, nego jednostavna i ponizna ljubav. Ljubav prema Sinu, koju si mu iskazivala dan za danom u svojim svakodnevnim poslovima, svojoj vjernosti u služenju drugima, u odanosti prema molitvi…

Povjerovala si u obećanje da u Bogu ništa nije nemoguće. Nisi ga ispitivala gluposti, postavljala kriterije… Molim te da moji putovi budu ono što su bili tvoji. Zato te danas molim da u meni umnožiš vjeru kakvu si sama imala. Molim te da moji putovi budu ono što su bili tvoji – oruđe susreta s ljudima.

Privedi me na pravi put – Isusov put!

Uzmi me za ruku; pa kad vidiš da sam skrenula s pravog puta na rub ceste, zaustavi se, najblaža Samaritanko, te izlij na sve moje tuge, boli i strahove ulje utjehe i vino nade. Privedi me na pravi put – Isusov put.

Pomozi mi upraviti pogled prema brdima odakle će mi doći pomoć. Tada će se i na mojim putima začuti najljepši hvalospjev – “Magnificat”, onako kako se to dogodilo onog davnog proljeća na judejskim brežuljcima kada si se po njima uspinjala pohoditi Elizabetu.

Izvor: Eho projekt