Živio pošteni rad! Živjeli pošteni naši radnici!

S Božjom pomoći otvaramo danas četvrtu novu župu u Zagrebu, pod imenom sv. Josipa. Otvaramo je u najteže doba, doba strahovite ekonomske i moralne krize u svijetu, kad se reć bi tresu stožeri zemlje. Ali baš zato je i otvaramo. Moralna kriza, koja nije drugo nego otpad od Boga, glavni je razlog ekonomskoj krizi. Ispunila se ona riječ Sv. pisma – miseros autem facit populos peccatum! Grijeh čini narode nesretnima! (Izr 14, 34)

Povratak čovječanstva k Bogu jedini je izlaz iz ovog kaosa u kojem se svijet nalazi. A u tom poslu igraju najveću ulogu naše župe. Poučeni iskustvom velikih gradova Europe, nismo mogli dopustiti, da periferija našeg Zagreba postane plijenom razvratnih ideja i pokreta. Ljubav prema neumrlim dušama nalagala nam je, da svim silama usprkos golemih poteškoća i neprilika, što prije organiziramo, redovitu duhovnu pastvu u novim dijelovima grada Zagreba.

Danas otvaramo, kako rekoh, četvrtu župu. Otvaramo je pod geslom što sam ga vidio napisana prošle godine, kad je zgrada došla pod krov. Radnici su na vrhu napisali značajne riječi: Živio Krist Kralj! Živio sv. Josip! Živjeli radnici!

Svi koji hoće da pobožno živu u Kristu Isusu trpjet će progonstvo!

I ja kličem danas prije svega: Živio Krist Kralj! Krist, kojemu hoće danas da poreknu svaku vlast nad ovim svijetom i svako pravo da se miješa u prilike ljudskoga društva. Mi ga priznajemo svojim jedinim Gospodarom i Vladarom. Ta On je po riječima sv. Pavla “portans omnia verbo virtutis suae – koji nosi sve silnom riječi svojom” (Heb 1,3). I ako ga drugi odbacuju i hoće da grade zgradu ljudskog društva na drugom temelju, mi znademo da je On jedini “kamen ugaoni” (Mt 21,42). “I tko padne na taj kamen, razbit će se, a na koga On padne smrvit će ga” (Mt 21, 44).

Krist jest i ostaje alfa i omega svega našega djelovanja! Živio sv. Josip! Njemu je posvećena ova crkva i ova župa. Moćan svakako patron, kad mu Crkva primjenjuje one riječi Sv. pisma: “Constituit eum dominum domus suae et principem omnis possesionis suae! Postavio ga je gospodarom nad domom svojim i glavarom nad svim imanjem svojim (Ps 104, 21) [1]. Moćan, velim, zagovornik, kojem će se vjernici moći utjecati u svim poteškoćama i nevoljama života.

On je naime iskusio na sebi sve nevolje života. Iskusio je što znači duševna tjeskoba. Iskusio je što znači u znoju lica zarađivati kruh, da se prehrani obitelj. Iskusio je što znači siromaštvo. Iskusio je što znače progonstva. Danas pak više nego ikada vrijede one riječi sv. Pavla: “Et omnes qui pie volunt vivere in Christo Jesu persecutionem patientur! I svi koji hoće da pobožno živu u Kristu Isusu trpjet će progonstvo” (2 Tim 3, 12).

Sv. Josip iskusio je što znači progonstvo!

Zar ne doživljavamo na svakom koraku kako teško uvjeren katolik dođe do mjesta u javnoj službi, ako ne pljune prije na svoje uvjerenje? Zar ne doživljavamo često, da se na sve moguće načine šikaniraju oni, koji smatraju da vjera katolička i poštenje nije predmet za trgovinu, jer osim želuca i trbuha postoji i neumrla duša, koja se ne može i ne smije žrtvovati ni za što na svijetu prema riječima Kristovim – što koristi čovjeku ako cijeli svijet zadobije, a dušu svoju izgubi? (Mt 16, 26)

Sv. Josip iskusio je što znači progonstvo, kad je s Isusom i  Marijom morao bježati pred silnikom iz rođene zemlje. Iskusio je, rekoh, sve teškoće života, pa zato će i imati otvoreno srce za sve bijednike. Zato mu je Crkva i dala lijepi naziv – solatium miserorum, utjeha bijednika! Bijednika sviju vrsti. On, iako je stari patron sv. Crkve i vjernika, uvijek je moderan i nadasve mio našem puku.

Prije 250 ljeta je Hrvatski sabor na prijedlog velikog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića odabrao sv. Josipa za zaštitnika kraljevstva hrvatskoga. Mi s veseljem možemo danas konstatirati da štovanje i ljubav prema sv. Josipu nije jenjala u hrvatskom narodu, nego da raste iz dana u dan.

Neka bude Bogu na slavu, a vjernicima na spasenje!

Živjeli radnici! To je bio treći natpis, koji sam opazio kad su ovo svetište stavili pod krov. I ja kličem danas: Živio pošteni rad! Živjeli pošteni naši radnici! Radnici naši, kojima nije uzor Marks, Lenjin i slični ljudi niskih moralnih kvaliteta, nego koji hoće da slijede onoga, koga je Crkva stavila i nazvala uzorom radnika – exemplar opificum, sv. Josipa!

Živjeli naši pošteni radnici, kojima nije ideal ljudsko društvo u kojem se strijelja i ubija bez suda i istrage, nego takovo ljudsko društvo, u kojem se svakome daje što mu po Božjoj pravdi pripada, bio on na vlasti ili podređen, velik ili malen. Živjelo kršćansko uređenje ljudskog društva! Za kršćansko pak uređenje tog društva borit će se i nova naša župa na Trešnjevki pod zaštitom sv. Josipa. Neka bude Bogu na slavu, a vjernicima na spasenje!