"Nemojmo dopustiti da nas oholost i srdžba zaslijepe da ne vidimo, već očistimo svoj pogled jer gledati je, kaže sv. Toma Akvinski, najsavršenija djelatnost jer njime usavršavamo sami sebe. Na koji se to način usavršavamo? Tako što gledajući oko sebe prepoznajemo potrebe drugih, time nas njihove potrebe potiču da budemo sažaljivi i na taj način svjedočimo Isusa koji je i danas živ, koji i danas hoda ovom zemljom čineći dobro po našim rukama, našim djelima, našim pogledom", piše vlč. Mario Žigman duhovnik DUHOS-a iz Osijeka na svojim društvenim mrežama.
U današnjem susretu s Božjom riječi imamo jednu prelijepu scenu koju vidimo pred kraj evanđelja, a to je Isus koji se sažalio nad mnoštvom. Niste li se i sami toliko puta znali naći u situaciji da ste se sažalili nad onima oko sebe jer vas je ganula njihova bol? Možemo reći kako je to ono božansko u svakome od nas. Na taj način mi „utjelovljujemo“ Božju sažaljivost nad čovjekom što je još jedna odlika onoga da smo stvoreni na Njegovu sliku.
Možete li samo zamisliti kako su izgledale Isusove oči kada je njegovo srce bilo ganuto sažaljenjem? Isus ne samo da je mogao vidjeti ljude oko sebe, već je mogao vidjeti i ono što je u njima; njihovu povijest, osobnost, njihovu dušu. Vidio je kako su ih napustili njihove vjerske vođe koji u današnjem evanđelju optužuju Isusa da izgoni đavle po poglavici đavolskome. Na jednome mjestu Isus pokazuje apsolutnu nelogičnost te optužbe. Očito farizeji nisu mogli gledati onako kako je to Isus činio.
Isus ne samo da je mogao vidjeti ljude oko sebe, već je mogao vidjeti i ono što je u njima; njihovu povijest, osobnost, njihovu dušu.
Priče o sljepoći, gluhoći i nijemosti u Evanđeljima imaju uvijek dublje značenje. Daleko ozbiljniji od fizičke sljepoće, gluhoće i nijemosti su duhovno slijepi, gluhi i nijemi. Farizeji u današnjem evanđelju predstavljaju upravo takve ljude. Oni su slijepi jer ne mogu vidjeti ili ne žele vidjeti Boga na djelu u Isusu; gluhi su jer ne čuju ono što on govori, a jednako su tako i nijemi jer ne mogu govoriti riječi života koje im Isus daje.
Svi smo mi u opasnosti da ne padnemo u duhovnu gluhoću, sljepoću i nijemost.
Isto se može dogoditi svakome od nas. Svi smo mi u opasnosti da ne padnemo u duhovnu gluhoću, sljepoću i nijemost. Zbog toga se trebamo odlučiti kako ćemo gledati. Umjesto da naš pogled bude onakav kako su gledali farizeji, Isus nas poziva da zavirimo u srca ljudi oko sebe; naših prijatelja, obitelji, suradnika i voljenih. Traži od nas da budemo sažaljivi, puni ljubavi, koliko god bio kratak naš kontakt s drugima, s blagajnicom u trgovini, s dosadnim kupcem, s napornim ljudima na poslu, s onom osobom za koju nam se čini da ne zaslužuje naš oprost…
Nemojmo dopustiti da nas oholost i srdžba zaslijepe da ne vidimo, već očistimo svoj pogled jer gledati je, kaže sv. Toma Akvinski, najsavršenija djelatnost jer njime usavršavamo sami sebe. Na koji se to način usavršavamo? Tako što gledajući oko sebe prepoznajemo potrebe drugih, time nas njihove potrebe potiču da budemo sažaljivi i na taj način svjedočimo Isusa koji je i danas živ, koji i danas hoda ovom zemljom čineći dobro po našim rukama, našim djelima, našim pogledom.
Bez obzira na to koliko se sami sebi činili obični, možda grješni toliko da katkada pomislimo kako ne zaslužujemo Božje praštanje, ipak trebamo znati da je naš Bog u nas ludo zaljubljen.
Gledajući druge, pristupajući im i ulažući vrijeme u njih, bez obzira na to tko su, vjerujem da po njima Krist nama želi pokazati nešto nevjerojatno, a to je svoju vlastitu ljubav i predanost nama. Bez obzira na to koliko se sami sebi činili obični, možda grješni toliko da katkada pomislimo kako ne zaslužujemo Božje praštanje, ipak trebamo znati da je naš Bog u nas ludo zaljubljen. Baš ovakav kakav jesi, sa svime onime što nosiš u sebi, jer on zna tvoju povijest, tvoju osobnost, tvoju narav i želi ti služiti i voljeti te. Takva vrsta ljubavi traži od nas odgovor. Kako ćemo danas odgovoriti na njegovu ljubav?