U nedjelju je u Dugom Selu predslavio svoju prvu misu. Među svojim župljanima, prijateljima, braćom i sestrom, svojim roditeljima. Uz mladomisničko geslo “Abba, Oče, Tebi je sve moguće” to je jutro ispunjeno Božjim blagoslovom i mirom, krenula procesija prema župnoj crkvi. No prije svega, uz okupljene prijatelje, rodbinu i župljane, uslijedio je roditeljski blagoslov.

“Na nekoj općoj razini običaji poput roditeljskog blagoslova prije mlade mise ‘sugeriraju da je jedno razdoblje života, koje bi se moglo nazvati razdobljem priprave, završilo, a osoba se posvećuje onomu što je njezin stvarni životni poziv: za većinu je to zasnivanje nove obitelji, a za svećenika početak posebne službe u Crkvi. Ulazak u novu službu u mnogočemu podrazumijeva ‘oproštaj’ od dosadašnjega života. I taj se element osjeća kod nekih običaja: premda svoju obitelj i svoju ‘malu’ zajednicu ne zaboravlja – štoviše mlada je misa svojevrsni vrhunac dosadašnjega zajedništva – sada se svećenik predaje u službu velike Božje obitelji, Crkve.” (Mr. Anđelko Košćak)

Mladomisnikova majka osjećala je da Gospodin čuje molitvu i surađuje sa svima tog dana.

“Imala sam osjećaj da Bog surađuje s Višeslavom i da je vjetar i blagi lahor koji je hladio prisutne na misi izmoljen. Poznata mi je stvar da je on bio, ali i mi ostali, zabrinut oko tog vremena i jakih vrućina. Bilo nam je stalo do ljudi koji će prisustvovati mladoj misi. Osjećala sam da je i on bio zabrinut kako će biti pozvanoj subraći svećenicima, maloj djeci s roditeljima i starijim osobama u toj vrućini. Osjetila sam kako je Bog bio suradnik tog događaja. To mi je ostavilo prekrasan dojam povjerenja da je Bog blagoslovio našeg mladomisnika i sve prisutne svojim blagim lahorom koji štiti. Višeslavov otac posvjedočio je kako ga je roditeljski blagoslov podsjetio na dan kada je Višeslav kršten i kada mu je utisnuo znak križa na čelo. Kao da se podsjetio koliko je vrijeme proletjelo brzo i što se sve odvijalo od dana kada je postao dijete Božje krštenjem pa sve do sada, kada pred njim klečeći traži blagoslov.

Roditeljski blagoslov

“Dojmilo me se kako je sve bilo spremno za taj čin. U tom trenutku sam mislio i zahvaljivao za sve one ljude, ponajprije za moju obitelj, koji su mjesecima pripremali i stvarali taj predivni trenutak zajedno s našim Stvoriteljem. Pošto sam za svoje mladomisničko geslo izabrao Isusovu molitvu iz Getsemanskog vrta: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće!“, mogu reći da je taj trenutak bio kao početak mog hoda prema ”Golgoti” ili mojoj župi gdje sam trebao zajedno sa župljanima i mojim dragim prijateljima (pro)slaviti Isusovu pobjedu nad smrću i grijehom, tj. svetu misnu žrtvu,” posvjedočio je vlč. Foretić.

Vlč. Ivan Valentić i mladomisnik vlč. Višeslav Foretić u procesiji prema župnoj crkvi/ Foto: Dario Zürchauer

Nakon roditeljskog blagoslova, u procesiji na putu do župne crkve pjevale su se marijanske pjesme i molila se krunica Božjeg Milosrđa. Je li ti to najdraža pobožnost i zašto?

Fulton J. Sheen je u jednoj svojoj knjizi napisao: „Prema svim drugim religijama, morate biti dobri da biste došli k Bogu. U kršćanstvu ne morate. Kršćanstvo je realistično; polazi od činjenice da, ma kakvi možda bili, sigurno niste onakvi kakvi biste trebali biti.“ Smatram da upravo krunica Božjeg Milosrđa najbolje naviješta tu jednu od temeljnih istina naše vjere; Bez Isusa nismo potpuni, nismo onakvi kakvi bismo trebali biti. Također, molitva krunice jedan je od načina kako se možemo dobro pripremiti za euharistijsko slavlje. Kada sam ugledao toliko okupljeno mnoštvo na misi, svoju braću svećenike, roditelje, rodbinu osjećao sam se kao i na svakoj svetoj misi do sada: ispunjeno i radosno.

Procesija uz molitvu krunice/ Foto: Dario Zürchauer

Vlč. Rađa imao je snažnu i dirljivu propovijed. Što ti znače njegove riječi kao mladom svećeniku?

Kao što je i sam rekao na početku homilije, čitanja tog dana bila su tako znakovita, jasna i zato vrlo zanimljiva da nije bilo potrebno naširoko i detaljno tumačiti. Vlč. Jakova slušam već nekoliko godina i mogu samo reći da sam bio doista radostan kada je prihvatio propovijedati na mladoj misi. Od homilije bih izdvojio sljedeću dragocjenu poruku meni kao mladom svećeniku: “Dragi Višeslave, puno puta će ti ljudi dolaziti sa molitvom da preoblikuješ njihov život. Da neki križ ili problem koji imaju da se riješi. Tvoja uloga nije toliko u tome da mijenjaš ljudske živote nego da mijenjaš ljudske oči i ljudsko srce. Da onda može svaku situaciju u kojoj se nađe živjeti kao što je Isus živio.“

Vlč. Jakov Rađa/ Homilija/ Foto: Dario Zürchauer

Dirljivim govorom na koncu misnoga slavlja vlč. Foretić zahvalio je svima koji su ga od ranoga djetinjstva pratili i podigli u čovjeka koji je, kako sam kaže, postao. Mnogi nisu mogli suspregnuti suze, naročito obitelj i bliski prijatelji.

Je li te iznenadila bujica vlastitih osjećaja koju si i sam pokazao tijekom govora?

“U tom trenutku nisam mislio o emocijama već samo da riječi moje zahvale dopriju do svih osoba koje su me slušale, a bez kojih ne bih bio ovo što sada jesam. Nema takvog trenutka u životu kada su vam svi, ali baš svi najdraži i najbliži okupljeni na jednom mjestu.”

Vlč. Višeslav Foretić/ Foto: Dario Zürchauer

Izdvojeno iz homilije vlč. Rađe:

“Dragi Višeslave, draga braćo i sestre. Da smo birali čitanje koje će se čitati za mladu misu svećenika ne bismo odabrali čitanja koja su lijepa kao ova današnja. Možemo reći, kao što Isus dolazi u Nazaret, tako Višeslav danas dolazi u Dugo Selo. Kaže Marko, doprate ga učenici. Zato jer Isus dolazi u svoj zavičaj sa svojom novom obitelji, sa svojim učenicima. Čuli smo već prije u evanđelju da Isus kaže: ‘Tko je majka moja? Tko su braća moja?’ I kaže: ‘Moja majka i moja braća su ovi koji slušaju moju riječ’. Postoji novi odnos, nova rodbina u koju se ulazi po slušanju Isusove riječi. Svima je dana mogućnost biti Isusov!

Gospodin te vodio polako i čekao tvoje vrijeme da sazriješ i otvoriš se onome što si nosio od djetinjstva u sebi.

Kaže dalje Marko: ‘Kada dođe subota, poče učiti u sinagogi.’ Isus zna čekati pravo vrijeme. Trideset godina je čekao, nije ništa govorio. Ne znamo ništa o tih Njegovih trideset godina. I čeka subotu. Kao i ti, Višeslave, koji si došao u ovu svoju župu slaviti misu u nedjelju. To je za svećenika iznimno važno. Važno je prepoznati pravi trenutak i čekati pravi trenutak. Ne ići prema ljudima i tražiti od njih da čine ono što nisu u stanju činiti, nego čekati da stvari dozriju, da dođe do onog vremena kada čovjek može proklijati i donijeti ploda. Tako je Gospodin, Višeslave, i s tobom činio. Vodio te polako i čekao je tvoje vrijeme da sazriješ i otvoriš se onome što si zapravo od djetinjstva nosio u sebi, ali čemu je trebalo vremena da dođe do izražaja, da bude prepoznato i da na to imaš snage odgovoriti.

Podizanje krvi Kristove/ Vlč. Višeslav Foretić/ Foto: Dario Zürchauer

“I govoraše im Isus: Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.” Mi se uvijek lakše divimo onome što ne poznajemo. O onima koje poznajemo mislimo da je poput mene, ništa posebno. To zapravo govori o tome kakvo mišljenje imamo o sebi. Nisko. Eto zašto Isus postaje čovjek. Da bi nam pokazao kako je lijepo biti čovjek. Postao je poput nas da bi nam otvorio vrata da mi postanemo poput njega.

Kako je lijepo biti čovjek! Ove riječi podsjetile su na tekst pjesme “Rekla je da” kojom je Višeslav kao vodeći vokal benda Sliryc 33 osvojio prvo mjesto na Hosanafestu 2019. Riječ je o pjesmi koja povezuje mladu djevojku koja je odlučila roditi svoje dijete unatoč pritiscima okoline i naše Majke, Blažene Djevice Marije koja je svojim Da prihvatila Božju volju bez mnogo pitanja. Pjesma je svjedočanstvo molitve i otvaranja srca koje prima novi život u svoje okrilje.

Ljudima se sviđa što Isus čini, no odbojna im je činjenica da to čini upravo on! Ta nije li on samo drvodjeljin sin?

“Mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana i kakva to silna djela se događaju po njegovim rukama?” Zato kažu: “Odakle to ovome?!” Nije problem u tome što Isus čini, nego je problem u njemu. A zašto je problem u njemu? Zato jer ga poznaju. Jer poznaju njegove nesavršenosti, to jest, njegovu ljudskost. Jer čovjek je po svojoj naravi nesavršen. Isus je preuzeo svu našu ljudsku nesavršenost osim u grijehu. Ali grijeh nije ljudska. Grijeh je ono što nas čini manje ljudima.”

Raspeti/ Foto: Dario Zürchauer

“Uvjereni smo da je naša slika o Bogu to ispravnija i čišća što je više ispunjena senzacijama i izvanrednim, neobjašnjivim stvarima. Danas na ovoj mladoj misi postoji jedna opasnosti. Da vi promatrate Višeslava i mislite u sebi: “Ali on je uvijek bio poseban, bio je drugačiji. Ali – nije! Bio je isti kao vi. Bio je isti kao mi.

Svatko zna prikazati nešto nevjerojatno i neredovito i uzvišeno kao božansko. To svatko zna. Ali postoji jedna stvar koju zna samo Bog – učiniti ono redovito, obično i svakodnevno – božanskim, čovjeka!

Koja je uloga svećenika? Koja je tvoja uloga, Višeslave?

“Dragi Višeslave, mnogo puta će ti ljudi dolaziti sa molitvom da preoblikuješ njihov život. Da mole za neki križ ili problem koji imaju da se riješi. Tvoja uloga nije toliko u tome da mijenjaš ljudske živote nego da mijenjaš ljudske oči i ljudsko srce. Puno puta ćeš se osjećati kao svećenik nemoćno jer ćeš govoriti, naviještati, naučavati i svjedočiti, pokušavati, ali neće ići. Jer kada čovjek kaže Ne tada i Bog mora stati. Kamoli ne mi svećenici. Želio bih završiti s pitanjem: “Što Bog čini kako bi nas oslobodio te nevjere? Kako će tebi, dragi Višeslave, Bog pomagati da imaš neki alat u ruci, instrument kod sebe kojim ćeš moći ući u ljudsko srce i kojim ćeš moći provocirati tu ljudsku slobodu? Što je to Bog nama dao da bismo mogli tu nevjeru liječiti? Tu nemogućnost čovjeka da se otvori najvećoj i najznačajnijoj radosnoj vijesti koja postoji, a to je da mi možemo živjeti Božjim životom ovdje? Koji su to instrumenti? Ima nešto u nama, a ima i u Bogu? Što je to u nama što nam je Bog da se ne zatvorimo u našu nevjeru?

Vlč. Ivan Lukić i Duje Kurtović/ Foto: Dario Zürchauer

“Braćo i sestro, svima nam je darovan neki trn u tijelu i puno puta bismo se željeli toga osloboditi. I ti, dragi Višeslave, bi želio puno puta maknuti u svom životu ono što te smeta, što te žulja, što ti je poteškoća i tvoj križ. Ali Bog ti je baš to dao da se ne zatvoriš. Baš to ti je dano da možeš podizati glavu i ruke prema nebu. Baš to ti je dano da možeš koji puta Bogu reći da, a ne uvijek samo ne! Baš te teškoće i nevolje. Draga braćo i sestre, baš to što biste htjeli da vam se ukloni iz života dano vam je da možete biti ovdje i vapiti, tražiti moliti i ne se uzoholiti. Da možete biti u onom najvažnijem odnosu koji ti je potreban, u odnosu s Bogom. Kako Bog liječi našu nevjeru? Na križu. Drago mi je da je Višeslav izabrao baš ovu sliku koja prikazuje Isusa sa trnovom krunom. Evo Bog liječi našu nevjeru tako što nas ljubi i onda kada Ga ubijamo. Time nam pokazuje da Ga se ne trebamo bojati. Da je On onaj koji život daje, a ne oduzima.”

Geslo mlade mise “Abba,Oče, Tebi je sve moguće!”/Foto: Dario Zürchauer

“Dragi Višeslave, neka ti tvoj svećenički put i hod bude sa blagoslovom. Uvodi narod u otajstvo božanskoga života ovdje na zemlji. Pomozi onima koji će ti biti povjereni da steknu nove oči, da svoju svakodnevicu žive kao novi ljudi sa novim duhom. Uči svakoga da sve druge gleda kao djecu Božju i pomozi ljudima da od malih čuda koje traže dođu do istinskog čuda koje je potrebno, koje samo Bog može učiniti ako imamo vjere, a to je čudo da živimo u ovom tjednu i svakodnevnim situacijama kao što je Isus živio. Amen.”

Euharistija/ Foto: Dario Zürchauer