Na zemlji smo samo zato da bismo se vratili Bogu, ponovno spojili s njime i živjeli njegov život. Samo je, dakle, jedan smisao ove zemlje: vratiti se Bogu, ponovno zavoljeti Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i cijelim svojim bićem. Idući ovim svijetom, prolazeći životom, mi susrećemo Božja stvorenja, Božju stvarnost i Božja djela. Ni za što na ovome svijetu ne možemo reći da nije Božje, da je otkinuto od Boga, bez mogućnosti da se s njime spoji.

***

Bog je, dakle, sve stvorio i on sve ljubi. On je poslao svog Sina da nitko tko u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Bogu je dragocjena ova zemlja i on je neizmjerno ljubi. Svog vlastitog Sina daje da bi spasio svakog čovjeka i čitavu zemlju. To je veličanstvena vizija iz koje zaključujemo kako Bog neizrecivo voli čovjeka. Spas čovječanstva i čovjeka nije nešto što leži u našim rukama i što bismo mi morali svojim ljudskim naporom riješiti. Spas je već tu, on je darovan ljudima i zemlji. Na nama je samo da uđemo u taj Božji plan, u tu ekonomiju spasa i onda ćemo pomoći da se taj plan ostvaruje.

Nije na nama da sudimo ljude, da dijelimo trezvenjake od pijanaca, da dijelimo grešnike od čistih, one koji se drogiraju od onih koji su zdravi. Nije na nama da sudimo ljude i da ih prosuđujemo, jer samo Bog zna dokle je u pojedinom čovjeku stigao spas ili ne. Čovjek ne vidi srce, nego samo izvana. Važno je ući u Božji plan sa svijetom i s ljudima i tada se sve u nama i oko nas počne mijenjati. Tako se približavamo Bogu i spašavamo i mi i drugi.

Kad god nismo u Božjem planu, mi se tada brinemo za svijet, počinjemo tragično gledati pojedine ljude i situacije koji su se udaljili od Boga, počinjemo gledati samo mrak. Sve zavisi od toga kamo smo okrenuti. Ako smo okrenuti Bogu, vidjet ćemo svijet sa svijetle, spasenjske strane. Ako smo okrenuti grijehu ili đavlu, tj. okrenuti od Boga, tada ćemo vidjeti samo negativne stvarnosti i onda ćemo se početi tjeskobno brinuti, onda ćemo se početi bojati, uznemiravati.

Ovdje je nužna vizija superiornosti kojom Bog sve čini. On je sve stvorio, on je unio sve zakone u prirodu i u nas, on je sve otkupio i njegovo je otkupljenje najjača sila koja djeluje u svijetu, unatoč svim otporima i zlu koje u njemu djeluje. Bog čini sve, a mi se uključujemo u taj njegov plan.

Sljedeća važna istina koja nam je ovdje nužna za razumijevanje našeg djelovanja u Crkvi i u svijetu jest: Bog je sve oko nas darovao nama. Bog ti je darovao ljude oko tebe. Bog ti je darovao roditelje, braću, sestre, rođake, susjede, kolege i kolegice. Bog nas je ovdje darovao jedne drugima. Nitko od nas nije sam sebi birao prijatelje, rođake, ljude oko sebe. Nismo mi izmislili niti dozivali jedni druge, nismo mi načinili jedni druge. Svaki pojedini od nas od Boga je stvoren i darovan nama. Zato je na nama da susrećući ljude samo spoznajemo kako su nam oni darovani. Možemo mirno u sebi uvijek govoriti: gle, i ovog mi je čovjeka darovao Bog!

Na taj se način iznutra opuštamo, postajemo ne samo tolerantni nego oni koji počinju ljubiti svakog čovjeka. Čak i najužasnije stvari možemo gledati kao stvari koje Bog kontrolira i možemo reći: i to si htio i dopustio, Bože. Prihvaćajući tako svaku situaciju i svakog čovjeka, ulazimo u Božji plan. Umjesto da proklinjemo, mi blagoslivljamo i prihvaćamo sve. Tako iskazujemo duboku vjeru Bogu, duboko povjerenje u njegovu superiornu silu i snagu i njegov plan sa čovječanstvom.

Pa da je svijet ne znam kako neprihvatljiv i nepravedan, da je užasno sve oko nas i da su nam ljudi odvratni, oni opet mogu postati drukčiji onog trenutka kad vjerujemo u Božju silu. Prihvaćajući Boga u svakoj situaciji, mi zapravo postajemo provodnici božanske sile i snage koja mijenja svijet oko nas. Mi ne vidimo veličanstveno Božji plan. Vidimo tek mali isječak onoga što Bog čini. Zato nam se s našeg stajališta sve čini nepravedno i teško. No, drukčije je kad se to vidi s Božjeg stajališta.

Drugim riječima, svi ljudi koji su oko mene moja su zadaća, moj posao, Božja ponuda meni. Svaki je čovjek za mene put do Boga. Svaki je čovjek meni Božji poslanik. Znak Božje prisutnosti meni. Preko svakog čovjeka mogu doći k Bogu. Kad god tako gledamo i prihvaćamo ljude oko sebe, tada nam svijet postaje prijateljski i preko nas Božje snage ulaze u svijet, mijenjaju ih i čine ljudskijim, prihvatljivijim i božanskim.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića Budni budite i molite. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.