“Svetac je onaj koji zna kormilo svoga života dati Bogu i prepustiti mu se i onda kada ništa ne razumije”, poručio je provincijalni vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te župnik Župe sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu fra Tomislav Šanko, OFM, govoreći o svetosti tijekom tradicionalnog misnog bdjenje mladih “Holywin – Svetost pobjeđuje”, održanog 31. listopada 2018. uoči svetkovine Svih svetih u svetištu Majke Božje Trsatske.

Saznajte još i tko su siromasi duhom, kako živjeti istinsko predanje, kakvo je to čisto srce i što nas životi svetaca mogu naučiti.

Životi svetaca najbolje su tumačenje Evanđelja

Prisjećajući se duhovne obnove fra Ante Vučkovića 2007., kada su se njegova generacija i on pripremali za polaganje svečanih zavjeta, fra Tomislav je istaknuo da mu se u sjećanje urezalo jedno pitanje koje je fra Ante postavio. Naime, fra Ante ih je upitao tko je napisao najbolju egzegezu odnosno najbolje objašnjenje Evanđelja.

“Mi smo tada završili teologiju, bili smo nadobudni, pa smo počeli nabacivati neke autore… tko će bolje i više znati, ali ništa nije bilo točno. Fra Ante nam je rekao: ‘Ništa niste pogodili. Najbolja egzegeza, najbolje tumačenje Evanđelja je život svetaca’”, rekao je fra Tomislav, ističući da po životima svetaca vidimo da Evanđelje funkcionira i da ono ima smisla.

Svetost je ono što ti pustiš da uđe u tebe!

No, nekada su mu sveci išli na živce, rekao je, prisjećajući se trenutka kada je, došavši u samostan, prvi put čitao životopis ‘Cvjetići sv. Franje’. “U njemu se sv. Franju prikazuje kao da je odmah ‘letio po nebu’. To mi je išlo na živce i mislio sam: ‘Onda za mene nema šanse, idem ja doma’. No, poslije sam shvatio da to baš i nije bilo tako. Sveta Terezija od Djeteta Isusa je rekla da su njoj najviše kod svetaca pomogle upravo njihove mane jer je vidjela da su bili ljudi od krvi i mesa. Vidjela je da su bili obični ljudi i da su baš preko svoga čovještva, preko svoje slabosti, došli do Boga”, istaknuo je fra Tomislav.

Tumačeći prvo blaženstvu u kojem Isus govori: ‘Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko’ (Mt 5, 3), fra Tomislav je pojasnio tko su siromasi duhom, pozivajući se i na rečenicu sv. Pavla: ‘Kada sam slab, onda sam jak’ (2 Kor 12, 10). “Siromasi duhom su oni koji znaju da ne mogu sami. To su oni ljudi koji znaju da ne daju oni sami sebi puninu. Ne dajmo mi sami sebi svetost. Svetost je ono što ti pustiš da uđe u tebe”, rekao je propovjednik.

Svetac je čovjek koji je na svome mjestu

Ističući da mu je jako lijepa rečenica koju je  Isus rekao svojim učenicima: ‘Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama’ (Lk 22, 28), fra Tomislav se zapitao je li to zbilja istinito.

“Jesu li oni ustrajali u kušnjama? Ako ćemo biti iskreni, meni se čini da baš i nisu. Pobjegli su, izdali su ga, nisu baš bili ustrajni… Zašto je Isus onda to rekao? Zato što su usprkos svim svojim slabostima, grijesima i bijedama išli za Njim. On nisu gradili svoj odnos s Njim na svojoj pravednosti i svetosti, nego na Njegovom milosrđu. To znači biti svet”, rekao je, dodavši da je svetac onaj koji je duboko ukorijenjen ondje gdje je, onaj koji živi ovdje i sada, koji živi ovo sadašnje vrijeme.

Sve što imaš da bi bio sretan je ovaj trenutak sada!

Tumačeći Isusovu rečenicu ‘Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko’ (Mt 18, 3), fra Tomislav je pojasnio što to znači biti kao dijete. “Dijete je tu prisutno, ono se igra. Kada postanemo veliki i važni, mi se često zabijemo negdje u prošlost i stalno si nešto ne možemo oprostiti. Ima i onih koji stalno nešto čekaju. Stalno govore: ‘Doći će neki trenutak…’ pa taj trenutak nikada ne dođe. Stalno čekaš da se nešto posloži da bi mogao živjeti i biti sretan pa nikada nisi tu”.

Suprotno tome, pojasnio je, svetac je čovjek koji je na svome mjestu, onaj koji zna biti tu gdje je. “Isus je rekao: ‘Tko stavi ruku na plug pa se okreće, nije mene dostojan’. Zašto? Ako oreš i stalno gledaš prema natrag, kakva će biti ta brazda? Bit će krivudava. To znači da ne živiš sada i ne vidiš ono što ti Bog sada daje tu gdje jesi. Sve što imaš da bi bio sretan je ovaj trenutak sada. Ako stalno razmišljaš što će biti poslije ili što će biti sutra… nikada nisi tu. Sveci su znali biti tu”, pojasnio je fra Tomislav, ističući da su sveci bili jednostavni.

Isus je ostao na križu do kraja, nije pobjegao!

‘Što si bliže Bogu, to postaješ jednostavniji’, rekao je fra Tomislav, citirajući sv. Malu Tereziju i pojašnjavajući da to znači dati kontrolu Bogu. “Mi volimo sve imati u svojim rukama. Teško spontano dajemo kontrolu Bogu. Svetac je onaj koji zna kormilo svoga života dati Bogu i prepustiti mu se i onda kada ništa ne razumije. Svetac zna ostati i kada cijena toga ostajanja poraste, kada ne razumije. Svetac ne bježi. Isus je ostao na križu do kraja, nije pobjegao”, istaknuo je.

Kada i kako mi postajemo Kristovi, pita se propovjednik i daje odgovor. “Kad god Bog dopusti nešto teško u mome životu, to je zato što želi više sebe meni dati. Da bi On meni više sebe dao, ja moram uči u proces predanja. Proces predanja nije onda kada ja sve znam i kada sve kontroliram. Proces predanja se događa onda kada ja ne znam. To je milost, samo što je to nama teško. No, to je istina. Bog je neizmjerna Ljubav koja želi prodrijeti u tvoje srce. Bog se utjelovio kao Ljubav. Isus kaže da je nemirno Njegovo srce dok se ne da do kraja, ali mi smo ti koji mu stavljamo granice”, rekao je fra Tomislav.

Čisto srce se zna istinski radovati kada netko drugi uspije

Svetac je onaj koji ima čisto srce, no čisto srce nije srce bez grijeha ili sterilno srce, pojasnio je fra Tomislav. “Ide mi na živce ta uškopljena, sterilna svetost. Čisto srce je srce koje je strastveno. Čistoća ne znači samo gledati gdje nećeš pogriješiti. Čistoća je kada je tvoje srce do kraja za nekoga – kada kuca za nekoga, kada se bori i kada ide bez obzira na svoje padove. To je čisto srce”, pojasnio je.

‘Koji su čista srca, oni će Boga gledati’ (Mt 5, 8), rekao je Isus u ‘Govoru na gori’. No, što to znači, pita se propovjednik. “To znači da čisto srce zna vidjeti u drugome ono lijepo. Ono vidi kada Bog preko drugoga čini nešto lijepo. Ono vidi Boga u drugome. Čisto srce se zna istinski radovati kada netko drugi uspije. To je ono kada vidiš da je netko uspio i ti se tu nahraniš. Sretan si zbog te osobe jer se Bog preko nje proslavio. Ti tu vidiš Boga jer je tvoje srce čisto”, rekao je propovjednik.

Sveci su ljudi u kojima svatko može pronaći mjesta!

Citirajući ‘Hvalospjev ljubavi’ (1 Kor 13, 4), fra Tomislav je istaknuo da sv. Pavao prvo navodi da je ljubav velikodušna. No, što to znači? “To znači da ljubav ima veliku dušu. Sveci su ljudi u kojima svatko može pronaći mjesta. To je ona osoba pokraj koje osjećaš da možeš biti to što jesi. Osjećaš da ne moraš glumiti, da ne moraš imati neke maske… U kršćanstvu je Bog nama prvi došao. On se spustio k nama. To je pozitivni moral. To znači da ne gledamo samo gdje nećemo pogriješiti, već što ćemo i koliko dati”.

Bog želi surađivati s nama, On nas treba!

Bog svakoga od nas poziva na nešto, rekao je fra Tomislav, i pozvao da ne gledamo u svoje strahove i u ono što nemamo, već da svoj pogled usmjerimo prema Gospodinu. “Gledaj u Njega. Gledaj u ono što ti je On dao. Gledaj koliko vrijediš za Njega. Nemoj pričati sa svojim strahovima. Petar ide po moru i sluša kako mu Isus govori: ‘Dođi’. I tebi je Bog to rekao kada te pozvao u brak, na neki fakultet, u duhovni poziv. Isus stoji iza te svoje riječi. On neće pobjeći. Petar hoda dok gleda u Isusa, a počne tonuti kada počne gledati u valove – u svoje strahove”, istaknuo je.

Bog ne traži da ti sve riješiš!

No, to ne znači da moramo biti savršeni, rekao je fra Tomislav, citirajući molitvu koja kaže: ‘Ako budeš čekao da budeš savršen, nikada me nećeš ljubiti’.  “To može biti i napast oholosti. Bilo bi oholo, ako te Bog negdje pozove, da ne daš ono što imaš. Bog ne traži da ti sve riješiš. On traži da daš onih pet kruhova i dvije ribice. Mene Bog nikada neće tražiti da dam ono što nemam, ali će me tražiti da dam sve što mogu”, istaknuo je propovjednik.

Govoreći o tome da naša ideja svetosti može biti iskrivljena, fra Tomislav je naglasio da često obučemo neku ideju svetosti koja uopće nije ljudska i to nas ubije. “Svetac je čovjek koji se zaljubi i koji voli, ali ide za Isusom bez obzira na sve. Sveci su imali slabosti. Sveti Franjo se bacao u trnje zato što je imao napasti. Svetost je za prave i hrabre ljude, za one koji se ne boje reći istinu o sebi”, naglasio je fra Tomislav.

Tvoja svetost je originalna!

Bog želi surađivati s nama, On nas treba, pozvao nas je po imenu, poručio je fra Tomislav. “Trebam tebe, ne želim bez tebe. Želim tvoju slabost. Ako to ne daš, onda si ohol jer to znači da gradiš na sebi i na svojoj veličini. To znači da se stalno bojiš pogriješiti… Onaj sluga koji je zakopao svoj talent – on se bojao pogriješiti. Bog jednog dana neće gledati jesu li naše ruke malo prljave, nego ima li što u njima. Pitat će te jesi li živio za nekoga. Najgori je sterilan život: nisam ništa pogriješio, ali nisam ništa ni ljubio”, nadodao je propovjednik.

Ističući da se sveci od nas ne razlikuju toliko po tome što manje griješe, nego što više ljube, fra Tomislav je rekao da u sveci GPS, tj. navigacija do prave, a ne neke uštogljene svetosti. “Benedikt XVI. je rekao da puteva do Boga ima onoliko koliko ima ljudi. Tvoja svetost je originalna. Ja ne mogu biti kao sv. Franjo, ali mogu biti kao Tomislav. Bog me neće biti jesam li bio kao sv. Franjo. Pitat će me jesam li ja bio ja, jesam li bio vjeran svojim talentima i svome vremenu”, zaključio je fra Tomislav Šanko.