Zapadna kultura desetljećima se vrlo zainteresirano bavi pravima žena i zapravo se stječe dojam da se u revnosti odmaklo toliko daleko da se pokušava na silu 'izjednačiti' muška i ženska priroda – ne po društvenim pravima, nego po samoj biti, što je nemoguće. Piše tako katolička kolumnistica Nikolina Nakić u tekstu 'O ljepoti i važnosti žene' u najnovijem izdanju isusovačkog mjesečnika „Glasnik Srca Isusova i Marijina” gdje se iz broja u broj redovito javlja sa svojim zanimljivim poticajima i svjedočanstvom, a ovoga puta s pogledom na dostojanstvo žene.
Kao katolici – podsjeća Nikolina Nakić – imamo na raspolaganju iznimnu baštinu koju nam je ostavio sveti papa Ivan Pavao II u nizu od 129 predavanja koja obrađuju novo viđenje ljubavi, ljudske osobe i spolnog morala, a koja su poznata pod sintagmom Teologija tijela. Poruka koju možemo iščitati iz tih predavanja zapravo je dijametralno suprotna poruci koju odašilje moderni svijet a koja se tiče ženstvenosti – tržište je zasićeno velikom ponudom krivotvorenih ljubavi i u šumi informacija katkad je teško raspoznati pravu stvar.
Prava žena i sporni moral
Zašto smatram da je pitanje prava žena neodvojivo od spolnog morala? – pita se Nakić u svome novome tekstu u ‘Glasniku’ ususret Valentinovu, Danu zaljubljenih, kako mu se tepa, te i odgovora: Iz jednostavnog razloga što se perjanicom i vrhuncem feminističke borbe smatralo potpuno „oslobođenje“ žene od stoljeća spolnog „ugnjetavanja“ i kroz vidljivi manifest oslobađanja od steznika i grudnjaka željelo se svijetu poručiti da su žene konačno „slobodne“ od svih vidljivih i nevidljivih spona koje su ih sputavale.
Pritom ne mislim da su feministički „velikoumovi“ 20. stoljeća shvaćali u kakvu će ranjenost i emotivnu sakatost sve to naposljetku odvesti žene. Želim vjerovati da su iskreno mislile kako čine samo dobro, piše ova udana Šibenčanka i majka četvero djece koja jasno u javnosti svjedoči svoje katoličke principe od kojih ne odstupa. (…)
Nedavno sam pročitala iskren post jedne anonimne Amerikanke koji ću ovdje citirati jer zapravo u sebi sadrži svu bijedu kojoj su izložene žene današnjice (…) koje se od malih nogu uvjerava da je u redu ubiti vlastito nerođeno dijete, da se muškarce isprobava kao cipele (i same mogu završiti kao odbačene cipele).
Ashley kaže ovako: „Trebale su mi godine življenja u grijehu da si uništim život. A u pet minuta sam poželjela sve vratiti natrag. Nikad nisam bila svjesna snage koju imam kao žena. Vrijednost žene nikada mi nije bila jasna kao sada. Kako bi itko mogao ne željeti ono što nam Bog želi dati? Kada bi samo više ljudi to znalo.“
Ashley je žena modernog doba, što znači da je već odrastala u društvu jednakih šansi. A ipak iz svega toga izlazi ranjena i želi vratiti sat natrag. Nemoguće je ne primijetiti u kojoj je mjeri sveti papa razumio probleme i izazove koje pred ženu stavlja moderno doba. (…)
Potrebni smo jedni drugima
Nikolina Nakić, stoga, nastavlja: Kao što Sveto Trojstvo koegzistira u stalnom međusobnom odnosu služenja i ljubavi, tako nam i sama Knjiga Postanka otkriva da je Bog stvorio muškarca i ženu „na svoju sliku i priliku“. Ni muško ni žensko zapravo nema u potpunosti smisla bez onog drugog – njezino tijelo otkriva njezin poziv da ljubi, njegovo otkriva da pokreće ljubav. Nažalost, naš poziv da ispravno ljubimo izopačen je grijehom i kulturom u kojoj živimo.
Zaboravili smo tko smo i tko bi trebali biti jedno u drugome. Tako umjesto da pružaju ljubav, muškarci pribjegavaju njezinu uzimanju te svode žene na puke predmete požude. Umjesto da od muškarca primaju ljubav, mnoge je žene odbijaju, često zbog straha ili iz uvjerenja da ne zaslužuju biti ljubljene. (Koliko puta smo u filmovima ili pjesmama mogli čuti da ženi i nije potreban muškarac da bi bila sretna, kakav god sebični poriv ta sreća predstavljala?). (…)
Ashley je poželjela sve vratiti natrag i sve učiniti drugačije. No vrijeme se ne može vratiti i djela imaju svoje posljedice. Nitko nije slobodan od posljedica grijeha, ali predivno je to što nam Bog nudi svaku nadu otkupljenja. Bez obzira koliko smo daleko otpali od Božjeg nauma za naš život, u vlastitome tijelu uvijek nosimo podsjetnik na ono što smo pozvani postati.
A pozvani smo na toliko puno! (…)
Ljepota je moćna
(…) Istraživanja kažu da ako je na reklami prikazana žena, gledatelji i gledateljice će gledati reklamu 14 – 30 % dulje. Pa ipak, ljepota ženina tijela nije jedini razlog zašto je ona prekrasna. Promatrajući ženu možemo vidjeti kakvom ju je Bog stvorio u svakome vidu onoga što ona jest. Njezina je osobnost lijepa u načinu ako izražava suosjećanje prema drugima. (…)
Shvaćamo li kakvu jalovu uslugu čini moderni feminizam ženama kada uporno poništava sve odlike njihove istinske ljepote i zapravo njihove istinske biti? Uništite ljepotu muške i ženske uzajamnosti i uništili ste ženinu svjetlost. Ivan Pavao II primijetio je da „dostojanstvo i ravnoteža ljudskoga života u svakome trenutku povijesti i na svakome mjestu ovise o tome tko će muškarci biti za žene i tko će žene biti za muškarce“ (Teologija tijela, 43, 7)
Sveti papa nas, žene 21. stoljeća poziva da konačno postanemo osobe koje će u potpunosti ostvariti svoj ženski genij (…) s posebnim naglaskom da oni nikako nisu potraćeni u pozivu kućanice.
Nijedno djelo feminizma ne može se mjeriti s prštećim optimizmom Mulieris dignitatem, koje kaže: „Dolazi čas, zapravo je već tu, kad poziv žena biva priznat u svojoj punini. Zbog toga u ovome času kad ljudski rod prolazi kroz tako duboku preobrazbu, žene nadahnute duhom evanđelja mogu toliko napraviti kako bi pomogle čovječanstvu da ne padne.“ (…)
Čitav tekst Nikoline Nakić, koja je inače i kolumnistica mrežne stranice Bitno.net, pročitajte u tiskanom izdanju ‘Glasnika Srca Isusovog i Marijinog’ u izdanju za mjesec veljaču.
O isusovačkom mjesečniku ‘Glasnik Srca Isusova i Marijina’:
Kako piše sam glavni urednik p. Petar Nodilo u uvodniku za najnovije izdanje, imaju oko 4000 novih pretplatnika i to je povećanje za oko 30%, a broj pojedinačnih pretplatnika se gotovo utrostručio. Šalju i 588 besplatnih primjeraka onima koji mjesečnik ne mogu nabaviti. To pokriju donacije ‘pretplate za siromašne’.
Svake godine također šalju značajnu pomoć našoj s. Ivančici, misionarki u Ukrajini, koja se iz broja u broj javlja sa svojim reportažama i svjedočanstvima koliko je Bog velik na Karpatima.
Pomaže se putem časopisa i isusovački podmladak, dom za stare i nemoćne isusovce, kao i siromahe u Filipinima otkuda im se upravo svojom fotoreportažom javio p. Ivan Ike Mandurić. On je tamo na redovitoj isusovačkoj probaciji.
Također, vrlo važno je molitveno zajedništvo sa štovateljima Srca Isusova i Srca Marijina, a što je i smisao Glasnika. Zadnje dvije godine primili su u redakciji više od 100.000 molitvenih nakana i njih svaki petak isusovci stavljaju na oltar za vrijeme večernje svete mise u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, piše gl. urednik.
U časopisu s ‘kojim se postaje dio molitvene zajednice’ – kako ujedno stoji na naslovnici koju ove veljače krasi lik bl. Alojzija Stepinca – može se pročitati svjedočanstvo kardinala Montinija o Stepincu još iz 1960. godine, tekst povjesničarke dr. sc. Agneze Szabo o ‘duhovnoj obnovi – uvjetu obnove naroda’, zatim uvijek zanimljiv kolumnist Mate Mijić koji odnedavno piše i za ovaj katolički medij, te svjedočanstvo Sare Sabo iz SKAC-a Palma i nevjerojatna životna priča vlč. Ivana Grbešića. Tu su i neizostavni autori đakon Livio Marijan i p. Tonči Trstenjak.
‘Glasnik Srca Isusova i Marijina’ pronađite i nabavite u svojoj župi putem njihovih službenih mrežnih ili društvenih stranica ovog jedinstvenog glasnika koji je u velikoj mjeri promijenio svoju uređivačku politiku i zato otuda toliki pomaci.