Družba sestara Presvetog Srca Isusova (Societas sororum Sanctissimi Cordis Jesu – SCJ) nastala je u vremenu kada europski kršćanski Zapad sve više zahvaća liberalizam, materijalizam, masonstvo i sekularizacija. To je poznato povijesno razdoblje po raznim pokretima koji su bili okrenuti protiv vjere i Crkve. Ljudi su se sve više udaljavali od Krista i Njegove ljubavi i baš ta situacija je dovela do socijalnih nepravdi i siromaštva u tadašnjoj nagloj industrijalizaciji i kapitalizaciji društva.

Kao odgovor na tadašnje društvene i crkvene prilike nastaje buđenje i udruživanje katoličkog laikata u Crkvi. Niču brojni pokreti i pobožne udruge te mnoštvo ženskih, ali i muških redovničkih kongregacija, a neke su kongregacije proizašle iz pobožnih udruga. Redovničke kongregacije nastale u 19. stoljeću su apostolske i uglavnom su se posvetile socijalno-karitativnim i odgojno-obrazovnim djelima apostolata.

Neki 19. stoljeće nazivaju i stoljećem Presvetog Srca Isusova!

U 19. stoljeću događa se novi procvat pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu, koji dobiva svoj impuls i oblik u Crkvi prema objavama i porukama koje je primila francuska redovnica, mističarka sv. Marija Margareta Alacoque u Paray le Monialu. Neki 19. stoljeće nazivaju i “stoljećem Presvetog Srca Isusova”.

Majka Marija Krucifiksa Kozulić / Foto: sestre-scj.hr

Pape 19. stoljeća bili su zauzeti oko širenja pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, a posebno Leon XIII. koji je svojom enciklikom Annum Sacrum najavio posvetu cijelog svijeta Srcu Isusovu za jubilarnu Svetu godinu 1900. Isti je Papa obnovio i Treći red sv. Franje i uvelike poradio na njegovu širenju u cijeloj Katoličkoj crkvi.

U takvim je društvenim i crkvenim prilikama nikla Kongregacija Kćeri Presvetog Srca Isusova (Figlie del Sacro Cuore di Gesü) u Rijeci. Karizma Družbe sestara Presvetog Srca Isusova je karizma utemeljiteljice službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić. U imenu Družbe iščitava se njezin duh i identitet.

Duh neprestane molitve dovodi do sjedinjenja s Bogom!

Sestre Presvetog Srca Isusova su pozvane ljubavlju Kristova Srca ljubiti Boga i bližnjega te svojim predanjem, molitvom i apostolskom djelatnošću u duhu naknade i zadovoljštine pridonositi rastu kraljevstva Božjega na zemlji i spasenju svih ljudi (usp. Konstitucije II/6).

Foto: sestre-scj.hr

Družba sestara Presvetog Srca Isusova je aktivna apostolska redovnička zajednica karitativnog usmjerenja. Prema karizmi Utemeljiteljice, sestre Presvetog Srca Isusova pozvane su od kontemplacije na akciju i obrnuto. Utemeljiteljica je u svom životu i u svom vremenu ostvarila zahtjeve Evanđelja, a kontemplacija i apostolat su joj bile nedjeljive stvarnosti, čime je ona uzor svakoj svojoj sljedbenici.

Majka Krucifiksa je pod duhovnim vodstvom o. Arkanđela iz Camerina, kapucina, s kojim je utemeljila Družbu, nadahnuta kršćanskom ljubavlju da u svom životu ostvari program evanđeoskih Blaženstava. Ona je usvojila u svom životu program Blaženstava tako što se sva posvetila odgojno-pastoralnom radu sa siromašnom i napuštenom djecom i mladeži, kako bi im vratila ljudsko i kršćansko dostojanstvo.

Život Majke Krucifikse bio je trajna molitva!

Utemeljiteljica se u duhu evanđeoske jednostavnosti i poniznosti radikalno opredijelila za nasljedovanje Krista siromašnog i predanog u Očevu volju, odrekavši se svakog posjedovanja i navezanosti na zemaljska dobra. U evanđeoskom nadahnuću Majke Krucifikse da život svoj dade za druge po Kristovu primjeru, sadržana je bit njezine karizme, a time i karizme Družbe.

Foto: sestre-scj.hr

Snagu za svoje predanje Bogu u službi malenih i siromašnih crpila je iz susreta s euharistijskim Isusom i kontemplacije otajstva neizrecive otkupiteljske ljubavi Kristova probodena Srca. U središtu je duhovnosti Utemeljiteljice temeljno ostvariti jedinstvo s Kristom i živjeti za druge. U temelje svoga asketsko-duhovnoga puta i nastojanja oko savršenosti i svetosti Utemeljiteljica je stavila ponizno služenje potrebnima u jednostavnosti i malenosti.

Kako da ne uzvratim ljubavlju Onomu koji me je toliko ljubio!

Njezine su riječi: “Duh neprestane molitve dovodi do sjedinjenja s Bogom”. “Blažene li mene, kako sam sretna! Našla sam svoju ljubav: sjedinjena sam sa svojim Bogom (u svetoj pričesti), već ga nosim u srcu. Kako da ne uzvratim ljubavlju Onomu koji me je toliko ljubio”.

Život Majke Krucifikse bio je trajna molitva i sva se darovala za siromašne kao žrtva naknadnica za grijehe svijeta iz ljubavi prema Kristu u službi Crkve. Duhovno iskustvo Majke Krucifikse raslo je i razvijalo se iz njezine povezanosti s Isusom Kristom i njegovom riječju – Evanđeljem. Za svoje sljedbenice ona je uzor i učiteljica molitve.

Izvor: Družba sestara Presvetog Srca Isusova