Hrvatski Sabor izabrao je 9. i 10. lipnja 1687. svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva odnosno hrvatskog naroda, a na 37. plenarnom zasjedanju Hrvatske Biskupske Konferencije održanom u Biskupskom ordinarijatu u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008. Sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske.
Hrvatski Sabor izabrao je 9. i 10. lipnja 1687. svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva odnosno hrvatskog naroda, prenosi Župa sv. Josipa, Trešnjevka – Zagreb. U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. lipnja 1687. nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”
U svom pismu od 16. siječnja 1940. hrvatsko-slavonski metropolit i zagrebački nadbiskup, bl. kardinal Alojzije Stepinac obavještava vjernike:
“Udovoljavajući mnogim molbama katoličkih vjernika da se blagdan sv. Josipa podigne na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije, katolički biskupi Kraljevine Jugoslavije obratili su se Svetoj Stolici… Sv. Stolica je reskriptom Svete Kongregacije Koncila od 20. studenog 1939. uvažila molbu.”
Reljef svetog Josipa u zgradi Sabora RH / Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Naša Biskupska konferencija na svom proljetnom zasjedanju 1972. “…stala je na stanovište da je odluka Hrvatskog Sabora iz 1687., kojom se sv. Josip proglašuje nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.”
Tiho je služio otajstvu spasenja!
Kardinal Franjo Kuharić 19. ožujka 1987. proglasio je Godinu svetog Josipa. U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu 19. ožujka 1988. tom prigodom sastavio je i molio molitvu sv. Josipu za domovinu. Na nama je, danas, da ovaj čin našega Sabora provedemo u djelo na najveću vlastitu korist i korist čitave naše domovine.
Opravdano bi se moglo očekivati, da će svaki svjesni vjernik naše domovine, svake godine barem jedanput izvršiti jednu trodnevnicu u čast svetom Josipu za Domovinu i tako pružiti svoj doprinos obveze za opću dobrobit hrvatskog naroda. Prikladni dani za ovu trodnevnicu jesu od 8. do 10. lipnja jer je tih dana Sabor donio spomenutu odluku, ili od 16. do 18. ožujka, dakle prije svetkovine sv. Josipa ili prije blagdana sv. Josipa Radnika, od 28. do 30. travnja.
Na 37. plenarnom zasjedanju Hrvatske Biskupske Konferencije održanom u Biskupskom ordinarijatu u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008. Sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske.
On je dostojno ispunio svoje životno poslanje!
Mnogi crkveni redovi i družbe, i muški i ženski, natječu se u štovanju i zazivanju sv. Josipa. Zazivaju ga kao zaštitnika duhovnoga života, ali i kao velikog pomoćnika u vremenitim potrebama. Postoje i brojne bratovštine sv. Josipa te razna glasila koja šire njegovu slavu. Kod nas su u Zagrebu sestre milosrdnice dugo godina, sve do 1945., izdavale Glasnik sv. Josipa.
Sve to i još mnogo drugo ovdje nespomenuto i nenabrojeno, uz brojne knjige o sv. Josipu, svjedoči kako je taj mili svetac drag kršćanskom srcu. Drag nam je jer je od svih smrtnika bio najbliži Isusu i Mariji, drag nam je zbog svoje vjernosti i tihog služenja otajstvu spasenja.
Crkva, osobito u novije vrijeme, ima veliko pouzdanje u njega te mu se utječe u raznim velikim potrebama. Očito je da je sam Bog htio proslaviti svoga poniznog, tihog i poslušnog slugu. On je dostojno ispunio svoje životno poslanje i kao takav zaslužuje i naše povjerenje i udivljenje.
Jedna od najstarijih crkvi u Hrvatskoj koja je posvećena sv. Josipu je u župi Bednja u Hrvatskom Zagorju, a nalazi se u jednom od najmanjih mjesta u Hrvatskoj, u Varaždinskoj biskupiji, stoji na Facebook stranici Zagovorna mreža. Jedna od zanimljivosti je da je izgrađena 1689. samo dvije godine nakon proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.
Graditelj crkvice je po svemu sudeći potekao i plemićke loze Draškovića koji je na dostojanstven način proslavio odluku Hrvatskog Sabora te danas imamo crkvu na čast i slavu Svetom Josipu kao spomen kroz vjekove. Crkvica je izgrađena po tradiciji starije gradnje, s baroknim inventarom. Glavni oltar posvećen je sv. Josipu, bočni oltar sv. Martinu biskupu, a ističu se još propovjedaonica i prenosivi kip Gospe Karmelske. Zanimljive su i drvene stepenice na kor, koje su djelo starih domaćih drvodjelja, po uzoru na sv. Josipa.
