Neka vam nikad ne prijeđe u naviku slaviti ili prisustvovati svetoj misi. Naprotiv, prikazujte ju s tolikim žarom kao da je riječ o jedinoj misi u vašem životu, svjesni da je tu uvijek prisutan Krist, Bog i Čovjek, Glava i Tijelo, dakle, zajedno s našim Gospodinom, cijela njegova Crkva. U ovim riječima svetog Josemarije Escrive dane su nam izravne upute kako se trebamo odnositi prema svetoj misi, odnosno prema tajnama koje nam se u njoj daju, a to su Kristovo Tijelo i Krv. Na Tijelovo razmatramo dubinu Božje ljubavi. One koja ga je dovela do toga da ostane skriven u sakramentalnom obliku, u beskvasnom kruhu i kapima vina. 

Isus se skriva u Presvetom Oltarskom Sakramentu da bismo se mi odvažili i potražili kontakt s Njim. On želi biti naša hrana tako da postanemo jedno: On i mi. Njega nam je lako naći jer nam se ostavio dostupnim. Poručio nam je da blagujući Njegovo tijelo imamo dijela s nebeskim Ocem. Ne moramo se plašiti odvojenosti i samoće jer smo ujedinjeni s Njim i s braćom koja širom svijeta, s jednakom ljubavlju i vjerom, pristupaju svetom tijelu. 

Dok se okupljamo pred oltarom na kojem se slavi sveta misa, dok gledamo svetu hostiju izloženu u pokaznici ili joj se klanjamo pohranjenoj u svetohraništu, trebamo svoju vjeru ponovno oživjeti, misliti na taj novi oblik postojanja koji nam dolazi i treba nas pokrenuti Božja ljubav i naklonost. 

Isus Krist, savršen Bog i savršen čovjek – koji je rođen, koji je radio i koji je plakao i veselio se, koji je trpio i umro za nas, ostao je u euharistiji.

Isus Krist, savršen Bog i savršen čovjek – koji je rođen, koji je radio i koji je plakao i veselio se, koji je trpio i umro za nas, ostao je u euharistiji. Hrani nas svojim tijelom, poji nas svojom krvlju. Isus Krist nam se daruje u tajni euharistije: cjelovito, potpuno, tijelom i krvlju, dušom i božanstvom. Pričešćivanje je najlakši i najkraći put kako bismo bili preobraženi Kristom. Naša duša treba Isusa jer bez njega ne možemo učiniti ništa. On želi svakoga dana doći u našu dušu. Tvoja i moja duša potrebne su euharistijskog kruha jer se trebaju hraniti, kao i tijelo, kako bismo vjerno i u istinskom duhu ustrajali u svakodnevnom poslu, u nastojanju za posvećenjem i duhovnim napredovanjem, svakoga dana sve više. Trebamo prihvatiti da se naša duša ne može hraniti i nasititi ničim drugim osim Bogom. 

Svaki dan slavimo svetu misu, no u kakvu se stanju uistinu pričešćujemo? Primamo li na svoja usta, svoj jezik, živoga Boga, a možda odmah poslije toga uništavamo i trujemo druge svojim jezikom i svojim otrovnim kritikama i ogovaranjem. Pozvani smo radosno i ponizno pristupati Isusovu Tijelu i Krvi. Poslušati njegov zov i prići. On je tu s nama i voli nas. Zato moramo voljeti svetu misu i postaviti ju kao istinsko središte svoga dana. 

Euharistija je ustanovljena u noći da bi pripravila jutro Uskrsa. I u našem životu trebamo pripraviti to svitanje. Od sebe trebamo odbaciti sve prolazno, sve štetno, sve nesposobno. Blagovanje Kristova tijela zahtijeva promjenu života. Vanjski znakovi ljubavi moraju nastati u srcu, a nastaviti se u svjedočenju kršćanskog ponašanja. Ako smo primanjem Tijela Kristova obnovljeni, moramo to pokazati svojim djelima. Naše misli trebaju biti iskrene: misli mira, predanja i služenja. 

Naše riječi trebaju biti istinite, jasne i primjerene; riječi koje mogu tješiti i pomagati, a prije svega, riječi koje drugome mogu donijeti svjetlo Božje. Naša djela trebaju biti djelotvorna i promišljena te podsjećati na Kristov način ponašanja i življenja. 

Dok se pričešćujemo, neka i naše služenje bude ukusna hrana drugima.

Običaj je da su uz Tijelovo vezane procesije s Presvetim kojima želimo da On i na izvanjski način prođe našim mjestima. No pored tog svečanog obilaska mora postojati i tihi i jednostavni obilazak svakodnevnoga života svakog katolika kao osobe koja je radosna, jer je primila vjeru i božansko poslanje da se ponaša tako da obnovi Božju poruku na zemlji. Molimo Gospodina da od nas učini ljude duboke euharistijske pobožnosti: da se naš osobni kontakt s Njim očituje u radosti, vedrini i ponajviše zajedništvu. Tako ćemo mnogim ljudima pomoći da upoznaju Krista i pridonijet ćemo tome da on bude na prvom mjestu među ljudima. Sve to i puno više jest moguće ako se hranimo živim Isusom u prilikama kruha i vina. Dok se pričešćujemo, neka i naše služenje bude ukusna hrana drugima.

Svatko od nas kršćana ima poziv na poseban način živjeti potpuno predavanje drugima koje nam se savršeno prikazuje u euharistiji. Svatko je od nas u svom životu imao iskustvo, ili ga možda trenutno živi, kad lomi samoga sebe kako bi se darovao Bogu i drugima. Ne daje od sebe tek nešto usputno, nego sve ono što jest. To lomljenje, ponajprije za svoje najbliže, a onda i one kojima smo na različite načine poslani, postaje snažno svjedočanstvo koje privlači i oduševljava. Kad nadilazimo svoje potrebe i skrivene želje, svoje komocije i ukočenosti, prepoznajemo kako se naše biće oslobađa i postaje spremnije za susret s Bogom za kojim žudimo dušom i tijelom. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Davora Senjana prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.