Kad je inzistirala na Božjoj pomoći za “crne ovce” njezine obitelji, Isus joj je došao i rekao: “Ne mogu ti ništa odbiti”, piše Aleteia.

Magdalena Panettieri rođena je u Trinu u Italiji 1443. Njeni mama i otac bili su vrlo pobožni katolici, a njihova duboka vjera nadahnula je i njihovu kćer. Još kao dijete, Magdalena je pokazivala duhovnost koja je bila prepoznatljiva. Kad je još bila mlada zavjetovala se na čistoću, a prije 20. rođendana postala je dominikanska trećoredica.

To je bilo vrlo neobično jer su trećoredke bile uglavnom udovice i starije žene koje su sklone aktivnim dobrotvornim organizacijama unutar dominikanskih poslužiteljstava. Ipak, mlada Magdalena se odlično uklopila i donijela u poglavlje duha pokore i suosjećanja koji je bio primjer svima ostalima. Bila je najzapaženija po raspoloženju koje je bilo veselo i sretno te stavu koji je bio zarazan. Ljudi su uživali biti u njezinoj blizini jer im je znala izmamiti osmijeh. Bio je to dar kojeg ona nije bila ni svjesna.

Magdalena je imala prirodnu ljubav prema djeci i ona su to mogla osjetiti. Gravitirali su k  njoj, osjećajući koliko je iskrena.

Mlada, radosna žena počela je učiti djecu njihovom katekizmu i bila je izvanredno dobra u tome. Imala je prirodan način opisivanja stvari i učinila je nauk Crkve jasnim i razumljivim. Djeca su voljela sjediti pokraj nje i slušati kako govori. Predavanja su joj počela rasti, a pohađali su je i ljudi iz susjedstva. Fratri dominikanci morali su čak otvoriti veliku sobu pokraj crkve kako bi je mogla koristiti kao učionicu.

Magdalena je živjela kod kuće s rodbinom i svako slobodno vrijeme koje je imala posvećivala je siromašnima i bolesnima. Postala je poznata njezina sposobnost zanosnog govornika, a redovnice i svećenici počeli su dolaziti kako bi je čuli kako govori. Njezina su se jutra sastojala od nazočnosti misi, a potom i euharistijskog klanjanja. Bila je zapažena zbog svog jednostavnog načina života i svog strogog posta. Nosila je grubu vunenu košulju i često postila u pokori.

Magdalenin najmlađi brat uvijek je bio u nevolji i postao je neugodan za obitelj, ali Magdalena je odbila odustati od njega. Pala je na koljena pred raspelom i odbila otići dok je naš Gospodin nije uvjerio da će pomoći u obraćenju “crnih ovaca” obitelji. Isus joj je došao i rekao: “Ne mogu ti ništa odbiti.”

Raymonda da Capuu, čovjeka koji je pokrenuo potrebne reforme u okviru dominikanskog reda (blaženim ga je 1899. papa Leon XIII), Magdalena je jako poštovala i ona je promovirala njegove reforme. Bila je prilično uspješna u svojim pothvatima, a njezinim je naporima poznati dominikanski homilist iz Milana Sebastiano Maggi (blaženim ga je 1760. papa Klement XIII.) došao u Torino i duboko utjecao na sve koji su ga čuli kako propovijeda.

Magdalen Panattieri također je bila mistikinja i primateljica stigmi. Predviđala je da će se provesti reforme Raymonda da Capue, a vidjela je i francusku invaziju na Italiju koja je trebala razbiti njezinu zemlju. Molila je Boga za milost za svoj narod, a tijekom rata s njegovim strahotama i krvoprolićem, jedini grad koji je neprestano bio pošteđen bio je Magdalenin rodni grad. Trinovci su uvijek odavali zasluge za ovu milost Magdaleninom bliskom odnosu s Isusom.

Što se tiče stigma, Magdalena nikada nikome nije rekla da je ima. Otkrivene su tek nakon njezine smrti.

Blažena Magdalena Panattieri, molim te, moli za nas.