Četrdeseti dan nakon slavnoga uskrsnuća slavimo blagdan Gospodinova Uzašašća. Kroz ovo vrijeme nakon uskrsnuća Gospodin se ukazivao svojim učenicima kako bi ih utvrdio u njihovoj vjeri u uskrsnuće. Ovaj blagdan Uzašašća znak je velike promjene: svršetak je to jedne epohe Isusova života i početak nove epohe u povijesti spasenja.

Isusovim odlaskom s ovoga svijeta započinje opet njegovo iščekivanje, iščekivanje njegova drugoga slavnog dolaska.

Sveti Luka evanđelist već je napisao Evanđelje koje opisuje Isusov dolazak na ovaj svijet, njegovo propovijedanje, muku, smrt i uskrsnuće. S uzašašćem Isusovim počinje novo razdoblje u povijesti spasenja, razdoblje Crkve. Zato se evo Luka daje na posao da u Djelima apostolskim opiše početke toga novog razdoblja. Dosad je Isus bio vidljivo prisutan na zemlji. Odsad će on sjediti zdesna Ocu na nebesima, ali će nevidljivo biti prisutan u životu i djelovanju svoje Crkve. Upravo na to nas želi upozoriti Luka na početku svoje nove knjige, što smo danas čuli. Isusovim odlaskom s ovoga svijeta započinje opet njegovo iščekivanje, iščekivanje njegova drugoga slavnog dolaska.

U drugom čitanju Pavao nam opisuje Isusovu proslavu: proglašenje Krista Glavom i vladarom svega stvorenoga. On kao bogočovjek po naravi nadilazi sve stvoreno; on svojim otkupljenjem stavlja pod svoju vlast sve stvoreno.

Evanđelist Matej, za razliku od ostalih evanđelista, prikazuje Isusa koji po svojoj proslavi postaje opći Gospodar svemira i ljudi. Uzlazeći svom Ocu, Isus daje vlast apostolima da se obraćaju svim narodima, da idu po svem svijetu i učine sve narode njegovim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Možda nam izgleda čudno, sestre i braćo, da Isus odlazi vidljivo s ovoga svijeta i oprašta se sa svojim učenicima, a u isto vrijeme naviješta: Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Gospodin time naglašava da njegov odlazak nije gubitak za njegove učenike, nego da mu se treba radovati. To zapravo znači da nova prisutnost Kristova nakon vidljivog odlaska ima prednost pred dosadašnjom vidljivom prisutnošću. I zaista, braćo i sestre, čovjek Isus Krist iz Nazareta bio je dragovoljno podvrgnut ograničenjima vremena i prostora.

Proživio je svoj zemaljski život u malom okružju tadašnje Palestine, susreo je razmjerno malo ljudi toga područja te je i njegovo djelovanje bilo bitno ograničeno. Poslije uzašašća, naprotiv, on će biti posvudašnji, bit će prisutan u svim dijelovima zemlje, dapače u svim dijelovima svemira. Njegova će riječ i njegova otajstva odsad dohvatiti svaki kutak zemlje, te će po svojoj Crkvi pozvati sve ljude k spasenju. I upravo tu veliku novost u Božjem djelu spasenja mi današnjim blagdanom slavimo. Plod je, dakle, Isusova uzašašća na nebo njegova blizina svim ljudima. Za njegova života ljudi su a često morali ići daleko da bi ga susreli i slušali. Znamo da su ostajali kod njega tako dugo dok nisu imali ni što jesti pa ih je više puta Isus čudesno nahranio. Danas u svim kršćanskim krajevima nikome nije daleko niti teško otići Isusu. On je svima blizu i svima pristupačan. Oko njega se svake nedjelje i svakog blagdana okuplja nebrojeno mnoštvo vjernika, slušajući njegovu riječ i primajući sveta otajstva njegova tijela i krvi. Isus Krist je u svojoj božanskoj slavi „sakriven” našim očima, a ipak tako prisutan, da ga uvijek možemo s nadom čekati i sa sigurnošću ga otkrivati i tako se pripravljati za njegov konačni slavni dolazak. Prisutan je u sakramentima. U molitvama, radu, žrtvama, poslanju vjernika. Po euharistiji je prisutan u svemiru i po njoj čitav svemir postaje euharistija – proslava Boga. Apostoli su puni njegove prisutnosti: Znamo kome smo povjerovali! Spremni su se za Njega istrošiti. Rade na zemlji, ali misle na vječnost. Pomažu ljudima u njihovim tjelesnim potrebama da bi im spasili duše. Vođeni Kristovim Duhom šire istinu o vječnom životu kao najsigurnijoj stvarnosti, o ljubavi koja izvire iz Božjeg srca, o milosti koja grli sve ljude.

Svi smo mi poslani objaviti ljubav Očevu, koji po Kristu daje Duha da bi čitavo čovječanstvo imalo udjela u božanskom životu.

Sestre i braćo, riječi koje je Isus uputio svojim učenicima prije svoga slavnog uzašašća, jednako tako Isus upućuje i svima nama. Svi smo mi poslani objaviti ljubav Očevu, koji po Kristu daje Duha da bi čitavo čovječanstvo imalo udjela u božanskom životu. Sve nas danas zajedno sa svojim apostolima šalje da idemo po svem svijetu. Euharistija je jedini izvor iz kojega možemo crpsti snagu za poslanje koje nam je Isus povjerio. Neka nas i slavlje današnje euharistije osnaži kako bismo svima mogli naviještati Isusovu radosnu vijest!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Petra Maskaljevića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.