Poziv na svetost je ostvariv! Mi smo ti koji se ponekad odupiremo. Znamo da je to učenje Crkve, no ipak nam se ono katkad čini nedostižnim. Kakva je to univerzalna svetost? Ako ona uistinu postoji, zašto se događaju ratovi, korupcija, smrt? Ako je svetost jednostavna, zašto je u svijetu toliko zla?

Sv. Josemaría uči nas da svetost nije jednostavna. Živjeti svetost znači postaviti visoke ciljeve. Ipak, te je ciljeve moguće ostvariti. Riječ je o cjeloživotnom naporu koji je ponekad bolan i koji zahtjeva žrtvu. Put do svetosti može učiniti više od toga da nas dovede u vječnu radost – svetost može promijeniti svijet!

Donosimo misli sv. Josemaríe koje vam mogu biti putokaz u življenju svakodnevne svetosti!

Obavljao si svoju molitvu pred Raspelom i donio si odluku: Bolje je trpjeti za istinu nego da istina mora trpjeti zbog mene. (Brazda, 567)

Previše si naivan. – Kažeš da je malo onih koji provode u djelo ljubav prema bližnjemu. Osjećati tu ljubav prema bližnjemu ne znači dati staru robu ili sitni novac…

– I pripovijedaš mi svoj slučaj i svoje razočaranje.

– Pada mi na pamet samo ovo: hajdemo ti i ja davati i dati se bez škrtosti. I izbjeći ćemo da oni koji se s nama ophode steknu tvoje žalosno iskustvo. (Put, 468)

Zamoli svoju Majku Mariju, Svetog Josipa, svog Anđela Čuvara, da razgovaraju s Gospodinom, da mu kažu ono što ti, nezgrapan, ne znaš izraziti. (Kovačnica, 272)

Problemi koji su te prije pritiskali – a činili su ti se nepremostivi – sasvim su iščezli, riješeni su na božanski način, kao kad je Gospodin zapovjedio vjetrovima i vodama da se smire.

– Pa da još sumnjaš! (Brazda, 119)

S kojom poniznosti i jednostavnosti pripovijedaju evanđelisti zgode koje pokazuju slabu i kolebljivu vjeru Apostola!

– To je primjer da ni ti ni ja ne izgubimo nadu da ćemo doseći nepokolebljivu i čvrstu vjeru kakvu su poslije imali prvi Kristovi sljedbenici. (Put, 581)

Poslušaj s Isusovih usana prispodobu koju Sveti Ivan pripovijeda u svome Evanđelju: “Ego sum vitis, vos palmites” – Ja sam trs, vi loze.

Imaš već u mašti, u pameti, čitavu prispodobu. I vidiš kako loza otrgnuta od panja, od trsa, ne služi ničemu, ne će dati ploda, završit će kao suho drvo, kojeg će ljudi i životinje gaziti, ili će se baciti u vatru…

– Ti si loza: izvedi sav zaključak. (Kovačnica, 425)

Zahvali Gospodinu za neprestanu nježnost, i majčinsku i očinsku, s kojom se prema tebi odnosi.

Ti, koji si uvijek sanjao o velikim pustolovinama, dao si se u jednom predivnom pothvatu… koji će te dovesti do svetosti.

Inzistiram: Zahvali za to Bogu životom apostolata. (Brazda, 184)

Kako je s tim srcem? – Ne uznemiruj se!

Sveci – koji su bili posve obični i normalni ljudi, kao ti i kao ja – osjećali su također te “naravne” sklonosti. A da ih nisu osjećali, njihova “nadnaravna” borba da očuvaju svoje srce – dušu i tijelo – za Boga umjesto da ga predaju kakvom stvorenju, imala bi malu zaslugu.

Stoga, kada vidi put, vjerujem da slabost srca ne treba biti zaprjekom za odlučnu i zaljubljenu dušu. (Put, 164)

Razumijevanje, djelotvorna ljubav. Kada to uistinu budeš postigao, imat ćeš srce veliko za svakoga, bez razlike, i živjet ćeš – i s onima koji su se loše odnosili prema tebi – Kristov savjet: “Dođite k meni svi vi izmoreni…, i ja ću vas odmoriti.” (Kovačnica, 867)

Želiš li poslušati savršeno?… Tada dobro slušaj, kako bi shvatio domašaj i duh onoga što ti kazuju; i ako nešto ne razumiješ, pitaj. (Brazda, 380)

Izvor: Facebook stranica Escrivá za svaki dan / Catholic Exchange