Crkveni naučitelj i jedan od najvećih reformatora svojega vremena. Bio je čovjek molitve, meditacije, razmatranja i ljubitelj samoće. Cijenjeni i vrlo plodni pisac, a isto tako propovjednik. Sve što je pisao i propovjedao bilo je činjeno s namjerom da se ljudi oduševe za moralan i častan život. Znao je jasno zauzeti stav u obranu svega onoga što je pridonosilo istinskoj obnovi Crkve.
Danas je sv. Petar Damiani, jedan od najpoznatijih pisaca 11. stoljeća i jedan od najvećih sudionika takozvane predgrgurovske crkvene obnove, koja je prethodila reformi svetoga Grgura VII. Petar je rođen 1007. godine u Ravenni. Rano je ostao bez roditelja, pa je u sestri Rosalindi našao drugu majku, a u starijem bratu Damjanu drugog oca. Damjan, koji je bio svećenik, uočio je Petrove sposobnosti i školovao ga. Po svom bratu se i nazvao Damiani. Nakon završenog školovanja i sam je neko vrijeme poučavao druge u takozvanim ‘slobodnim znanostima’.
Kad se bolje upoznao s pustinjacima koji su živjeli u njegovoj blizini, odlučio je promijeniti život. Među njima je doskora stekao veliki ugled, pa su ga izabrali za poglavara. Molili su ga da ih poučava svojim nagovorima, propovijedima i pisanim djelima. Petar je to i činio. Svim je silama prionuo izlaganju zdravog nauka o redovničkom životu. Pisao je djela o duhovnom životu. Bio je izvanredan pisac. Postao je i teoretičarem asketike, jer je izvrsno poznavao pustinjački život. Pisao je dogmatske rasprave o Presvetom Trojstvu, Kristu, Blaženoj Djevici Mariji, moralne pouke za kler, za bračni moral, a opisivao je i živote svetaca.
Sv. Petar Damiani iskazao se i kao obnovitelj ćudorednog života. Rimskim je biskupima pomagao u obnovi Crkve. Papa Stjepan X. privolio ga je da prihvati biskupstvo u Ostiji, a imenovao ga je i kardinalom. Ipak, svom je dušom čeznuo za pustinjaštvom. Stoga mu je papa Aleksandar II. dopustio da se vrati u svoj eremitorij u Firenzi, u kojoj je i umro 1072. godine. Vjernici su ga odmah počeli štovati kao sveca. Zbog njegovih brojnih djela i uzorna života papa Leon XII. proglasio ga je 1828. godine crkvenim naučiteljem.